Biskupski Čokolino vs. crkveni Razum

Kad biskupi govore o političkim pitanjima, onda to nije politika. Ali, kad netko drugi iz Crkve zucne nešto što zvuči politički, odmah dobije po ušima. Biskupsko obraćanje pismom u povodu referenduma isključivo je politički čin jer u njemu nema ni natruha vjerskoga i duhovnoga, moralnoga ili etičkoga pitanja po kršćanskim uzusima. Međutim, to nije središnja tema ove priče jer je autor ovih redaka jedan od (rijetkih) javnih zagovornika da se biskupi i crkveni vrh, kler napose, može i smije baviti političkim pitanjima, koja su od važnosti za život društva. Pogotovo našega, koje je ranjeno nemoralom, malodušjem i bezdušjem, a sve zbog toga što su političke i gospodarske elite opljačkale u dvadeset godina stanovništvo u većini (iz crkvene perspektive čitaj: katoličko) i sada ga predaju nekom udruživanju isključivo iz svojih interesa, ne trudeći se raji ni objasniti o čemu je riječ.

Ni biskupi se “raji” (čitaj: stadu) nisu potrudili to objasniti, ali odlučili su slijediti naputak odozgo iz Vatikana i s političkoga boka, koji ih masno podmazuje novcem i privilegijama na sve proračunske i izvanproračunske načine. Međutim, u sjeni svih tih zbivanja pojavio se jedan hrabri svećenik, voditelj Nadbiskupskog arhiva, vrijedne institucije, koju je pod okrilje uzeo Hrvatski državni arhiv, vlč. dr. Stjepan Razum, koji je u ime svih onih šutljivih kukavica koji mjesecima samo šapuću protiv takva stava biskupa po crkvenim hodnicima, pa je poslao mail u kojemu je biskupima poručio da su se “u političkom smislu svrstali na jednu stranu, što je nedopustivo”, jer su time “iz svoje pastoralne skrbi isključili veliki dio hrvatskog naroda”. Štoviše, biskupi su se “priklonili lijevoj internacionali, koja nema nikakve veze s Crkvom i vjerom, a svrstali protiv hrvatskih rodoljuba, koji inače pune nedjeljom naše crkve”, veli dr. Razum.

No, glas Dr. razuma nije se mogao čuti ni u crkvenim ni u javnim medijima jer je svima diktat bio isti – da se pred referendum “ne talasa” nego slijepo slijedi stupidne reklamne poruke naših političara, koji da reklamiraju i Čokolino, djeca bi ga, nakon njihove glume u takvim reklamama, prestala jesti. Vrijeme je, dakako, lijek za sve. Osim za samo sebe. A njegov se nedostatak najviše osjeća kada ga se izgubi. Kada ono nepovratom nestane i prođe. Ne možete ga nadoknaditi. Baš kao ni prošlih hrvatskih 20 godina samostalnosti i slobode, koje smo prorajtali poput bekrija. I biskupi i dr. Razum u istoj su ravni s tom dimenzijom vremena. Baš kao i svatko od nas tko je odlučio sudjelovati ili ignorirati referendum za koji “zna se” kako će završiti. No, da je bilo više razuma i Razuma iz Crkve, koja je majka vjernosti i odanosti povijesnoj hrvatskoj pameti, baštinica i odvjetnica suhoga zlata povjerenja ljudi s ovoga prostora, i ta dimenzija vremena bila bi smještena u okvire koji dolaze, a ne u okvire koje smo već vidjeli. A koje će nam onda, nakon svega, netko postaviti kao model borbe protiv njih samih, tvrdeći da je riječ o povijesnom usudu i nužnosti dijalektike. Da je bilo pameti, tj. razuma, svega nam toga ne bi trebalo. Ni prije ni sada, o budućnosti da i ne govorimo.