Bijeli Zagreb i crni Tutu

Tih dana novci poreznih obveznika trošili su se na osiguranje prosvjeda protiv Vlade, dok su hadezeovci i štovatelji Jadranke Kosor strepili od tog “terora manjine nad većinom”. Oporba je tumačila da su neredi isprovocirani Vladinom politikom i nerazmjernom reakcijom policije, a razlozi za bunt traženi su u frustracijama nezaposlene Facebook- generacije. Osim što su ih vladajući pokušali prikazati kao plaćenike oporbe, nasilnike iz Radićeve nije se identificiralo kao zatucane, primitivne pripadnike neke skupine, niti ih se povezivalo s nekim podnebljem. Bio je to uglavnom tipičan urbani bunt protiv vlasti. Vesna Pusić tada se istakla kao zaštitnica:

“Ovo nisu nasilni prosvjedi i policija nema pravo reagirati nasilno.” Iako su u početku bili barem jednako opasni i primitivni kao i oni protekle subote u Splitu. Po policajcima je pljuštao građevni materijal, staklene boce, stolice... Bilo je tu i paleži, nije nedostajalo ni govora mržnje obogaćena seksističkim uvredama na račun premijerke, ali nitko nije govorio o zločinu iz mržnje. Tumačeno je da je i to dio politike te, dapače, da bi Vlada trebala ustuknuti kako moguća eskalacija nasilja ne bi unazadila naš europski put. Problem je bio u žrtvi, u manjini, Vladi i HDZ-u, koji provode teror nad većinom pa su “dobili što su zaslužili”. Baš kao i sudionici parade u Splitu, kako sada tumače homofobi, govoreći o nedopustivu teroru manjine koja je izabrala baš Split.

To se s obzirom i na reakciju pokazalo kao razložan izbor, a i malo dublja analiza govori nam da, iako je za pravo na izražavanje stavova to nebitno, neki pogrešno poimaju manjinu i većinu. U splitskom slučaju sada oporba traži organizatore, a nasilnike identificiraju kao troglodite, katoličke zelote, divlje horde ultradesne i klerikalističke orijentacije koje podržava vlast, pa je kod nekih to čak probudilo strahove od pojave fašističkih paravojnih formacija. K tome, javnost se upozorava na pogubno crkveno “usađivanje mržnje” kroz vjeronauk, propovijedi..., kao da se sav njezin nauk svodi na “Ubij pedera!” U želji da što snažnije osude splitsko nasilje što su ga, ako ne organizirali a ono dopustili policija i vlast, pribjegava se istovjetnoj agresivnoj retorici i neargumentiranu povezivanju nasilja i Crkve (unatoč ekscesnim izjavama pojedinaca) potičući time nesnošljivost spram onih koje navodno štite i jačajući “prirodno neprijateljstvo”. Politikantski se policiju proziva iako je u Splitu na pet puta manje prosvjednika bilo tri puta više policajaca nego lani u Londonu za nereda na prosvjedu zbog školarina.

Ali, i s druge se strane zanemaruje nasilje, a osuđuje žrtva, što je najeksplicitnije izrazila udruga branitelja Zavjet: “Homoseksualci imaju pravo na slobodan izbor, ali ne i nakaradnim životnim stilom ugrožavati slobodu hrvatske katoličke većine.” Govori se o “izazvanom” nasilju kao što se opravdava silovatelj, nasilan muž, roditelj s teškom rukom... Iako, s jasnim je ciljem u Splitu nošen transparent “Volim Srbina”, a ne Kineza, a strasti ne smiruje kad organizator uoči Zagreb Pridea naziva Crkvu “huškačkom organizacijom”. Ali, ni te stavove ne treba poopćavati na čitavu LGBT zajednicu pa ako ta manjina ne zna suptilnije i svrhovitije progovoriti o svojim problemima, zar je to najveći problem “hrvatske katoličke većine” i zar ga je teško barem ignorirati!? Moraju li se katolički principi unatoč biblijskom iskustvu afirmirati kamenovanjem “grešnih”!? Zbog opsjednutosti Anglikanske crkve homoseksualnošću južnoafrički nadbiskup i nobelovac Desmond Tutu kazao je 2007. kako je za njega perverzija kad se o homoseksualnosti govori kao o izboru.

“Morate biti ludi da izaberete način života koji vas izlaže tolikoj mržnji. To je kao da kažete da birate da budete crni u društvu zaraženom rasizmom.” Bijeli će Zagreb pokazati razumije li riječi crnog borca protiv aparthejda i homofobije.