Uzalud nam more, po glavi mi Hrvati još jedemo zabrinjavajuće malo ribe. Čak i kad se pribroji slatkovodna! A ponajprije je cijenjena, što se vrlo često uočava i u cijenama, morska: po prestižu bijela, a po prehrambenoj vrijednosti, posebice zbog obilja aminokiselina, plava. Upravo je zbog nje, uz maslinovo ulje, crno vino, kuhano povrće izraslo na slanoj buri i u obilju sunca te mnogo također vrijednih začinskih trava, načina pripreme i kombinacija namirnica, mediteranska prehrana proslavljena i poželjna te, uza sve mode, zasad bez premca. Dugoročno, takva prehrana smanjuje najbrojnije moderne civilizacijske bolesti, koje su danas najčešći uzrok smrtnosti, posebice srca i krvnih žila te zloćudnih tumora prehrambenoga sustava.
Kemijskim sastavom riblje je meso slično onome toplokrvnih životinja, ali riblje bjelančevine spadaju među najkvalitetnije proteine, odmah iza humanog mlijeka. Lako su probavljive i imaju vrlo pogodan aminokiselinski sastav, najsličniji onome u jajeta, a kuhanjem ga ne gube. Količina masti vrlo je različita u raznim vrstama riba, koje opisuju kategorijama od posnih do masnih (posnija je sva riba obično zimi, mlađa, te pri repu!). Velika su prednost masti ribe visokonezasićene masne kiseline ili omega-3, koje pomažu u liječenju i prevenciji mnogih bolesti. Bijela je riba njima manje bogata od plave, ali je probavljivija.
Riba gotovo nema ugljikohidrata, dakle niskokalorična je, ali ima minerala (kalcij, fosfor, magnezij, natrij) i vitamina. Riblje ulje obiluje vitaminima A, D, E i osobito se preporučuju njime najbogatije skuša, inćun, srdela, tuna, često se zbog toga propisujući u dijetama za bolesti prehrane i pretilosti, anemije, ateroskleroze ...
Najomiljenija riba u kulinarici je svježa, ali se oduvijek konzervirala solju i/ili uljem odnosno kvasinom, rjeđe sušenjem, a danas najčešće zamrzavanjem. Odatle mnogi specijaliteti, u dalmatinskim konobama primjerice usoljena riba, zatim sušena riblja ikra cijenjena poput kavijara (butarga na Pelješcu) ili hobotnica, različite marinade te riblje konzerve.
U hrvatskoj je mediteranskoj kuhinji osobito na cijeni velika bijela te mala plava riba. Omiljeni su za pečenje i kuhanje primjerice zubatac, kovač, oslić, brancin; za kuhanje se osobito cijene škarpina, arbun, ovčica; palamida se, primjerice, najčešće peče i priprema na brodet; sitni inćuni, gavuni, gire, srdele, papaline najčešće se prže u duboku ulju. Česta su jela s tunom, a u novije se vrijeme tuna uzgaja i kavezno te po visokoj cijeni izvozi u Japan. Cijenjena je u toj kuhinji i slatkovodna riba, koja obitava u rijekama koje se ulijevaju u more, primjerice pastrva i jegulja. Od rakova na cijeni su jastog, hlap te ponajviše škamp, a od glavonožaca lignja, hobotnica, sipa i muzgavci.
Od školjaka se najčešće pripremaju dagnje i kamenice (prijesne), a rjeđe ostale srčanka, čančica, prnjavica, kućica, kapica, kunjka, čaška, periska... Omiljeni i skupi nalik na prste, prstaci su zabranjeni za konzumiranje jer im se pri vađenju razbijanjem uništavaju staništa odnosno stijene u kojima su rasli i po 80 godina. Kad bi se sudilo olako, glavna bi riba naše kuhinje bio bakalar, inače riba sjevernih mora, koja se u nas gotovo zapovijedano priprema na mnoštvo načina, ali uglavnom sušena o postu uoči Božića i Uskrsa. Nešto je slično i s lososom, koji je, također sa sjevernih mora, k nama počeo stizati konzerviran, lagano osušen i vakumiran, za kanapee, u kavijarsko društvo, da bi u novije vrijeme, s modom bezglavih ribljih odrezaka, dolazio i svjež. Povodljivi prestižni restorani ne mogu bez te ružičastonarančaste ribe spraviti pošten menu, od predjela do deserta!
Kako se cijenom manje isplati i da je i malo ima na tržištu, teško će im se suprotstaviti domaća srdela. Pohod je zamišljen kroz domaći lanac brze hrane snack srdela, a i kroz raznovrsne, poput nedavne bračke, simfonije o srdela iliti kuharske kreacije koje kombinacijama, na žalost, zatiru ponajbolju, ionako podcijenjenu tradiciju jednostavnih i najzdravijih jela srdela na gradelama, frigana, marinirana u kvasini ili limunu i maslinovu ulju, u viškoj pogači Sirotinji su i te srdele preskupe, a bogatima su prejeftine.