Traže da kocka s golemim jedrom bude obavezna svemirska metla

Tim u sklopu svemirskog centra Sveučilišta Surrey - koji daje najizvrsnije svemirske znanstvenike europskim svemirskim projektima - izumio je napravu koju su nazvali CubeSail. U prijevodu to je "jedreća kocka". U sklopljenom stanju to je nanosatelit težak 3 kilograma, velik 10x10x20 centimetara. U njega je upakirana čvrsta plastična folija. Kad se ona u orbiti razvije ima površinu od 25 četvornih metara.
Zamisao je da se on, kao dopunski teret, ispali sa svakim budućim satelitom. Sir Martin Sweeting, predsjednik toga sveučilišnog centra koji je snažno podupro razvoj i serijsku proizvodnju toga uređaja, kaže da je zamisao jednostavna koliko djelotvorna te se zauzima da SubeSail postane obvezna popudbina pri svakom lansiranju u orbitu.
- Mehanizam za razapinjanje sastoji se od četiri metalna pera. Kada se jedro oslobodi, ono u orbiti poput ribarske mreže počinje prikupljati komadiće ranije uništenih satelita - kaže Sweeting.
- Čestica svemirskoga otpada promjera jedan milimetar, nađe li se na putu kakvom umjetnom satelit, a da o svemirskom brodu s ljudima ili orbitalnoj stanici i ne pomišljamo, oplatu letjelice probuši rupom promjera jedan centimetar. U razne orbite su do danas ispaljene tisuće satelita od kojih su mnogi izvan kontrole, a mnogi su se i sudarili. Njihove krhotine se vrlo često i ne može "napipati" detekcijskim uredima poput radara, a posebno su opasni pojedinačni predmeti - objašnjava Sweeting.
Zbog toga je iznimno važno da je taj dodatak vrlo lagan te neće biti nepodnošljiv teret u budućim ispaljivanjima. U orbitu raketaši iz Sureya misle ispaliti i nakupine vlastitih CubeSaila da bi, poput kakve metle, u svemiru počistile ono što je ostalo iza razorenih letjelica. Razapeti kao golemi zmajevi, ti bi predmeti drugim svemirskim brodovima bili lako očljivi, u orbiti bi ih dopunski tjerao Sunčev vjetar kao svojevrsno jedro, a s prikupljenim krutim česticama jednostavno bi na kraju izgorjeli u atmosferi.