Škola nikad skuplja: Torba 75 eura, pribor 70, tenisice 30, a samo likovna mapa 14 eura

Nova školska godina za roditelje znači i nove izdatke, a kada se zbroje troškovi koje imaju za školsku torbu, pernicu, bilježnice, pribor za likovni, obuću i odjeću, vrlo brzo dođe se do svote od nekoliko stotina eura. Trošak je iz godine u godinu sve veći, i za roditelje prvašića koji moraju kupiti sve i za one čija djeca već idu u školu. Jedan od primjera koliko je sve poskupjelo jest likovna mapa, koja je prije dvije godine stajala između 9 i 9,50 eura, prošle godine 11 eura, a ove godine 14 eura, no u nekim knjižarama cijena joj se penje i iznad tog iznosa. Osim likovne mape, za nastavu likovne kulture učenici trebaju i drvene bojice, flomastere, vodene bojice, tempere, kistove, pastele, plastelin, glinamol, tuš... Likovne kutije, ovisno o kvaliteti i proizvođaču, stoje između 13 i 36 eura, a roditelji mogu kupiti i sve posebno, no samo kvalitetnije tempere stoje oko 4,50 eura. Likovna kultura nije više samo jedan od najlakših predmeta za učenike, nego roditeljima i jedan od najskupljih.

Majka djevojčice iz Osijeka koja u rujnu kreće u 1. razred kaže kako su samo za osnovne potrepštine već izdvojili nekoliko stotina eura. – Torba je bila 75 eura, školski pribor oko 70 eura, papuče 20, a za tenisice i sezonsku odjeću izdvojili smo oko 100 eura. Kupili smo i školski stol i stolicu, što nas je koštalo dodatnih 200 eura. Kada se sve zbroji, početak škole donosi puno veći trošak nego što se na prvi pogled čini – kaže. Obitelji u kojima je više školaraca troškove osjećaju još snažnije. Majka dvoje djece iz okolice Osijeka, učenika 4. i 7. razreda, procjenjuje da će je početak školske godine stajati više od 650 eura. – Samo za 30-ak bilježnica izdvojit ćemo najmanje 40 eura, tenisice za tjelesni oko 30 eura po djetetu, a za jesensku odjeću oko 100 eura po djetetu. Tu su i školske tenisice, nova torba za kćer i pernice jer neke stvari od prošle godine su uništene pa ih ne mogu koristiti – kaže.

Dodatni trošak čini školski pribor, a omoti za knjige i radne bilježnice za njih dvoje stajat će oko 38 eura po djetetu. Radne bilježnice, kaže, srećom ne moraju kupovati jer ih financira Grad Osijek. Da ih moraju sami platiti, za 7. razred stajale bi oko 200, a za 4. oko 120 eura. Osijek već nekoliko godina financira radne bilježnice i ostali obvezni materijal, uključujući likovne mape, atlase i materijal za tehničku kulturu. Sličan model primjenjuju i drugi gradovi. Zagreb, Rijeka i Varaždin u cijelosti financiraju radne bilježnice i druge dodatne obrazovne materijale za osnovnoškolce. Trogir osigurava radne materijale za učenike osnovnih škola, uključujući radne bilježnice, kutije za tehniku, atlase i likovne mape, a slične mjere provode i Makarska, Imotski, Solin, Kaštela i Supetar. Klis u cijelosti financira radne bilježnice i likovne mape, dok Omiš i Vis roditeljima refundiraju troškove u punom iznosu uz predočenje računa. Karlovac također financira radne bilježnice i ostali radni materijal, dok roditelji ondje plaćaju likovne mape.

– Moja kći ima školsku torbu iz prijašnjih godina, pernicu također, šestar i ostalo što će joj trebati za 8. razred, u koji uskoro polazi, također ima i sve je u dobrom stanju. Kupit ćemo bilježnice, olovke, dakle tu ne očekujem veći trošak ove godine. Bio bi, naravno, daleko veći da sve to moramo kupovati. Puno ćemo više potrošiti na nove tenisice, odjeću koju treba za jesen. Druga je stvar sa srednjoškolkom: tu su nam troškovi znatno veći s obzirom na to da kupujemo udžbenike i radne bilježnice, iako i u tome nastojimo uštedjeti kupujući rabljene knjige – kaže nam jedna Karlovčanka.

U nekim gradovima pomoć je, međutim, samo djelomična. Split za nabavu dodatnih obrazovnih materijala izdvaja 65 eura po učeniku, dok ostatak troška snose roditelji. Mnogi gradovi i općine također pokrivaju dio troškova za dodatne materijale za školu, a najčešće su to iznosi od 40 do 80 eura po djetetu. Ima i sredina u kojima roditelji trošak radnih bilježnica u potpunosti snose sami. Jedan od takvih gradova je Pula gdje radne bilježnice dobivaju samo socijalno ugrožena djeca. Primjerice, radne bilježnice za 5. razred jedne osnovne škole u Puli stoje 250 eura, za 2. razred oko 120, a za 8. čak 264 eura. Općine Pisarovina i Bebrina također ne sufinanciraju radne bilježnice.

Majka troje školaraca iz Pisarovine kaže da su je samo radne bilježnice ove godine stajale 500 eura. – Udžbenike dobijemo, a sve ostalo u vezi sa školom kupujemo sami. I kada krene škola, još novac za ispite, radne listove, karte, mape... – kaže nam. U Brdovcu roditelji dobivaju 55 eura za učenike do 4. razreda, odnosno 70 eura za učenike od 5. 8. razreda. – S obzirom na to da imamo načelnika s najvećom načelničkom plaćom u Hrvatskoj, mogao bi financirati cijeli iznos za radne bilježnice – žali nam se jedna majka.  Školske torbe za prvašiće i učenike nižih razreda stoje uglavnom od 50 do 100 eura, a kvalitetnije i ergonomske torbe mogu dosegnuti i 150 eura. Jednostavniji ruksaci za starije učenike mogu se pronaći već za 20-ak eura. Solidna puna pernica stoji oko 15 eura, dok bilježnice koštaju od 70 centi do dva eura, ali i više. Geometrijski pribor stoji od dva do 15 eura, a srednjoškolci za kvalitetniji kalkulator trebaju izdvojiti od 20 do čak 100 eura. Ako učenik treba deset bilježnica, likovnu mapu, pernicu i geometrijski pribor, samo osnovna oprema može dosegnuti oko 50 eura, a račun dodatno povećavaju bojice, flomasteri, tempere, šestari, kemijske olovke i ostali pribor.

Razlike među lokalnim sredinama vidljive su i izvan osnovnih škola. U Međimurskoj županiji srednjoškolci će dobiti 80 eura pomoći za nabavu radnih materijala, dok Grad Prelog roditeljima osnovnoškolaca daje po 45 eura, a srednjoškolaca 60 eura. Grad Samobor osigurao je i jednokratnu naknadu od 200 eura za kupnju udžbenika i drugih obrazovnih materijala srednjoškolcima. Roditelji pokušavaju uštedjeti gdje god mogu. Majka 17-godišnje gimnazijalke iz Međimurja knjige kupuje rabljene i istodobno prodaje stare udžbenike. – Tako nas knjige dođu oko 140 eura, a da kupujemo nove, iznos bi bio tri do četiri puta veći – kaže.