Umor je dio svakodnevice i gotovo ga svi povremeno osjećamo. Može biti posljedica nedostatka sna, fizičkog napora ili stresa, no ponekad je i upozorenje da se u organizmu događa nešto ozbiljnije. Posebno je važno obratiti pozornost na umor koji dugo traje, ne prolazi nakon odmora ili se javlja nakon aktivnosti koje nam prije nisu predstavljale problem. Kada je riječ o uobičajenoj iscrpljenosti, a kada o zdravstvenom problemu, objasnila je za HAK Reviju Jelena Rakić Matić, specijalistica obiteljske medicine iz Doma zdravlja Zagreb Zapad.
– Umor je stanje u kojem osoba osjeća snažnu potrebu za odmorom i ima toliko malo energije da joj je teško pokrenuti se i održavati aktivnosti. Najčešće se javlja kao normalna pojava zbog nedostatka sna, nakon intenzivne fizičke aktivnosti ili stresnih događaja. Zabrinjava nas kada dugo traje, ne prolazi nakon odmora ili se pojačava nakon aktivnosti koje prije nisu uzrokovale takve tegobe – objašnjava liječnica. Pritom je važno razlikovati ono što ljudi u svakodnevnom govoru nazivaju kroničnim umorom od sindroma kroničnog umora, odnosno mialgičnog encefalomijelitisa (ME), koji je zasebna dijagnoza i za čije postavljanje postoje određeni kriteriji. – Da bi se dijagnosticirao sindrom kroničnog umora, tegobe moraju trajati dulje od šest mjeseci. Glavni simptom je malaksalost koja nije posljedica trenutačnog napora i ometa svakodnevne aktivnosti. Mogu se javiti bolovi u mišićima i trbuhu, bolovi u zglobovima bez otoka i osjetljivosti, smetnje koncentracije te neosvježavajući san, a uzrok je nepoznat. Riječ je o rijetkom stanju – ističe Rakić Matić.
Dodaje kako do slične kliničke slike mogu dovesti i poremećaji mentalnog zdravlja, poput depresije, kao i nuspojave nekih lijekova. Mnogo je češće da se ljudi žale na neispavanost, neraspoloženje, iscrpljenost nakon duljeg fizičkog napora ili dugotrajnu izloženost stresu na poslu, što ne znači da imaju dijagnosticiran sindrom kroničnog umora. Umor se može manifestirati na različite načine. Neki osjećaju manjak energije i slabost u mišićima, drugi imaju bolove, teško se koncentriraju ili gube sposobnost usmjeravanja pažnje na zadatke. Mogu se pojaviti i suhoća očiju, pospanost i bezvoljnost. Način na koji ga doživljavamo ovisi o njegovu uzroku, ali i o individualnim kapacitetima svake osobe.
Sindrom kroničnog umora karakterizira dugotrajna i iscrpljujuća malaksalost koja se pogoršava čak i nakon minimalnog fizičkog ili psihičkog napora te ne prolazi nakon odmora. Uz nju se mogu javiti bolovi u mišićima i zglobovima, poremećaji sna, glavobolje, problemi s koncentracijom i pamćenjem te bolovi u trbuhu. Tegobe mogu znatno smanjiti radnu sposobnost, ograničiti društvene aktivnosti i narušiti kvalitetu života. – Dijagnoza sindroma kroničnog umora rijetka je i zahtijeva dugu i široku dijagnostičku obradu. Važno je da tegobe u kontinuitetu traju najmanje šest mjeseci. Ono što se među ljudima često naziva kroničnim umorom obično je povezano s nekom drugom bolešću, mentalnim poremećajem ili nuspojavama lijekova i liječenja – kaže liječnica.
Umor može biti simptom različitih zdravstvenih stanja. Među češćim uzrocima su mentalni poremećaji, opstruktivna apneja u snu, hipotireoza, odnosno smanjena funkcija štitnjače, anemija, celijakija i onkološke bolesti. Može se pojaviti i tijekom trudnoće, kod osoba oboljelih od šećerne bolesti, bolesti bubrega ili srčanih tegoba. Zato dugotrajan umor ne bi trebalo automatski pripisivati užurbanom načinu života. Ako ne prolazi nakon odmora, pogoršava se ili ometa svakodnevno funkcioniranje, važno je potražiti liječnički savjet kako bi se utvrdio mogući uzrok.
U svakodnevnom životu umor se može ublažiti nizom navika. Liječnica preporučuje uravnoteženu prehranu, dovoljan unos tekućine, kvalitetan san i umjerenu tjelesnu aktivnost, osobito osobama koje većinu radnog vremena provode sjedeći. Onima koji su izloženi težem fizičkom naporu potreban je i odgovarajući odmor tijekom dana. Korisno je smanjiti konzumaciju alkohola i drugih stimulansa, a ako je umor posljedica neke bolesti, potrebno je liječiti i osnovno zdravstveno stanje. Posebno je zanimljiv popodnevni pad energije, koji se u Dalmaciji često naziva fjaka. I za njega postoji fiziološko objašnjenje.
– Popodnevni umor prirodna je pojava uzrokovana promjenama u cirkadijalnom ritmu, odnosno našem unutarnjem satu. Između 13 i 16 sati dolazi do pada energije, zbog čega se možemo osjećati pospano, umorno i bez koncentracije – objašnjava Rakić Matić. Ako si u tom razdoblju ne možemo priuštiti odmor, pomoći mogu kratka šetnja, pauza ili razgovor s kolegama, obitelji i prijateljima. Liječnica savjetuje i izbjegavanje jednostavnih šećera koji mogu nakratko podići energiju, nakon čega slijedi još izraženiji pad.
Umor je posebno opasan za vozače jer smanjuje koncentraciju i sposobnost praćenja prometa. Osim što otežava usmjeravanje pažnje na cestu i okolinu, može oslabiti reflekse i produljiti vrijeme potrebno za reakciju u nepredviđenim situacijama. Na osjećaj iscrpljenosti utječe i način na koji radimo. Prekovremeni sati, istodobno obavljanje više poslova i izostanak odmora mogu narušiti i fizičko i psihičko zdravlje. Ako takav ritam traje predugo, posljedice se mogu odraziti na cjelokupno zdravlje. Poseban je problem sindrom sagorijevanja, odnosno iscrpljenost povezana s poslom i dugotrajnom izloženošću pretjeranom stresu. I on se može manifestirati umorom, a njegovo ublažavanje ne podrazumijeva samo odmor nego i suočavanje s izvorom problema.