Lekcije iz maslinika

Najteži dio branja maslina uopće nije rad, nego spoznaja da zapravo ništa ne znate

Foto: Native tim VL
Foto: Native tim VL
Foto: Native tim VL
Foto: Native tim VL
Foto: Native tim VL
Foto: Native tim VL
Foto: Native tim VL
Foto: Native tim VL
Foto: Native tim VL
20.11.2026.
u 12:02
Nije problem kada čovjek nešto ne zna. Problem je kada ne zna da ne zna, ali je uvjeren da zna.
Pogledaj originalni članak

Berba maslina je jedna od onih stvari koja dolazi svake godine. Baš kao za blagdane i produžene vikende, obalni dio Hrvatske u studenom zove sve koje znaju kako bi skupili što više ruku za branje maslina, a kontinentalni uzima godišnji i seli se u toplije krajeve na par dana. U ovoj kontinentalnoj karavani postoje ljudi koji na berbu dolaze raditi i oni koji dolaze objasniti drugima kako se to radi. Ja sam, naravno, pripadao ovoj drugoj skupini.

Nema veze što su mi ruke zadnji put ozbiljnije fizički radile kad sam probao otvoriti zaglavljeni poklopac staklenke domaćeg pekmeza, obitelj zove i moramo ići “spasiti ih”. U glavi je sve već bilo spremno, praznimo auto koliko ide, svi idemo tamo u našem Bigsteru 4x4, preklapamo sjedala i prevozimo dio po dio, a na kraju se svi vraćamo autom. Dosta je hodanja do treće masline poviše Stipine kuće pa onda “livo ubrdo”, nije li lakše sve staviti u auto i odvesti se tamo?

Postoji nešto posebno u berbi maslina. To nije obično okupljanje, to je terenska misija koja kombinira samopouzdanje i organizacijske vještine koje ne posjeduje svatko. To je bilo moje mišljenje, s druge strane, moja tazbina je vjerojatno trebala nekog tko će nositi vreće. Jer možete godinama promatrati kako netko namješta mreže i skida plodove grabljama u nekoliko poteza, no tek kada sami uzmete alat u ruke shvatite koliko je iskustva potrebno da bi sve izgledalo tako jednostavno. A ako ste pritom među najmlađima u ekipi koji je došao prepun samopouzdanja i s uvjerenjem da će svima pokazati kako se posao obavlja, čeka vas još jedna važna životna lekcija. Zato radije slušajte starije i nosite vreće kad vam se kaže.

Foto: Native tim VL

Maslinik je također prilično nezgodno mjesto za dokazivanje pred ženinom obitelji. Ondje se autoritet ne stječe titulom iz maila, glasnoćom ni brojem dobrih ideja. Nije to korporativni sastanak, nego “reality check” gdje se prolazno vrijeme mjeri količinom pobranih stabala i koliko dugo možete izdržati na nogama. Ovdje ne pomaže ni ChatGPT ni Excel, rukavice i dobra obuća su zato zlata vrijedne.

Branje kao branje je prošlo dobro, stariji su znali što rade, mi ostali smo izgledali kao da nikad u životu nismo složili plahtu kad su nam dali da sklopimo mreže za branje. Bar smo poslužili za logistiku.

Srećom, imali smo dobar auto za prijevoz cijele obitelji, opreme i svega što tijekom berbe maslina može zatrebati. Veliki prtljažnik Bigstera bio je jedna od prvih stvari koje su mi se svidjele. U njemu je bilo dovoljno mjesta za vreće, alat, rezervnu odjeću i improviziranu sortirku. U jednom trenutku se činilo da u prtljažnik može stati gotovo cijela ovogodišnja berba dok mi nisu objasnili da je to cca dvije tone maslina. Nema veze, oba tanka tribrida su bila puna, i plin i benzin, doseg je pokazivao preko 1300 km, mogli smo cijeli dan prevoziti dio po dio. Tako je i bilo, dosta je više karijola i hodanja, ove godine se vozimo kao gospoda.

Zanimljivo je bilo vidjeti izraz lica svih susjeda dok se Bigster probijao kroz blatnjave prolaze između maslina, uz Terrain control nije bilo baš previše drame, a 4x4 je tjerao auto kao po autocesti, a ne kršni teren srednje Dalmacije. Bar sam se malo iskupio, dobro, auto me spasio.

Foto: Native tim VL

Bolji novinar bi možda pristup masliniku opisao kao metaforu da se život ne odvija uvijek na savršeno uređenim cestama ili neku sličnu metaforu, ali ja sam dobio žulj na ruci i bilo mi je samo bitno da što prije sve prevezemo kako bih stavio flaster. Bigster je srećom bio poput iskusnog člana koji ne postavlja suvišna pitanja i ne žali se na “bubicu” na ruci, nego jednostavno odradi svoj dio posla. I sve je zanimalo kako to da ima i plin i struju i benzin, kako to izgleda u vožnji, koliko stane u prtljažnik kad su spuštena sjedala. Kako objasniti da čovjek u vožnji uopće ne razmišlja o plinu ili benzinu jer je sve automatski i prebacuje se pritiskom na jedan gumb? A količina maslina je objasnila zapreminu prtljažnika puno bolje nego što bih ja riječima.

I baš kad se čovjek opusti jer je berba gotova i eto nas nazad u Zagrebu bez da smo jednom stali na benzinskoj, život nas podsjeti da ne treba uvijek biti najpametniji. Naime, prije branja sam napravio manji organizacijski zahvat, iz automobila sam izvadio sve što bi moglo zauzimati dragocjeni prostor. Sve je trebalo biti podređeno jednom cilju, maksimalnoj količini maslina koju možemo prevesti. Supruga je rekla da ne treba baš sve izvaditi, no ja sam inzistirao da ove godine ostavim dobar dojam. Tako se među stvarima koje nam “ne trebaju jer zauzimaju prostor” našao i kit za krpanje guma.

Naravno da sam na ulasku u Zagreb čuo zvuk koji nijedan vozač ne želi čuti, a veliki ekran je pokazao poruku koja je potvrdila sumnje. Guma je bila ispuštena, a kratka inspekcija prednje lijeve gume otkrila je jedan simpatični križni vijak čvrsto zabijen u novu 18 inchnu zimsku gumu. U tom trenutku više nitko nije morao ništa govoriti, pogledi su bili sasvim dovoljni jer smo se i supruga i ja sjetili razgovora o stvarima koje nam ne trebaju u automobilu. Opet, bolji novinar bi u tom trenutku iskoristio priliku da usporedi vijak s ironijom nas gradskih klinaca koji smo umislili da možemo ukrotiti prirodu samo zato što imamo auto za to, a na kraju nas je porazio jedan obični, nepomični nusproizvod moderne civilizacije, no meni je bilo hladno pa sam odlučio pozvati pomoć na cesti i upaliti grijana sjedala u automobilu dok nisu došli sa setom za krpanje gume.

Foto: Native tim VL

Ako nikada niste bili u branju maslina, odite. Na stranu razlike između radišnih ljudi i nas koji sumnjamo u to koliko teško može biti branje maslina, bitno je da vlada dobra atmosfera i zezancija te da se posao na kraju obavi. Jer ima li išta bolje ljeti od dobrog društva, domaćeg maslinovog ulja te malo soli i kruha ispod peke?

Za godinu dana priča će se ponoviti, glas s druge strane telefona će reći kako bi “tribalo u masline” i još jedna kolona automobila krenut će prema morskoj obali. Bigster bih bez puno razmišljanja ponovno poveo u branje, samo bi u prtljažniku ostavio sve ono što su pametni ljudi iz Dacije i zamislili da se nalazi tamo. Sebe bih ostavio doma.

Sadržaj nastao u suradnji s GA Croatia.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr