Kad nam nešto “teško ulazi u glavu” često poželimo postojanje napredne metode koja bi nam sve što trebamo naučiti u samo nekoliko sekundi urezala u pamćenje. S nečim sličnim susreli smo se već prije 12 godina, ali samo u filmu “Matrix” kada su Keanu Reeves i Carrie-Anne Moss svo znanje “upijali” s računalnih hard diskova i to brzinom skidanja jedne prosječne pjesme s interneta. U vrijeme prikazivanja tog filma sve je izgledalo kao neostvariva fikcija ili barem vrlo daleka budućnost.
Dvanaest godina kasnije važan korak ka “učenju bez po muke” napravljen je na Sveučilištu u Bostonu, a rezultate istraživanja objavio je i ugledni časopis Science. Po prvi put u povijesti bostonski su neurolozi uspjeli “prodrijeti” u proces učenja u mozgu koristeći inducirane predloške kako bi stvorili naučeno ponašanje.
Atletičari preko noći
Tehnika nije tako napredna poput one u “Matrixu”, ali pruža izvrstan temelj za razvoj novih metoda učenja, ali i rehabilitacije pacijenata. Buduće terapije koje znanstvenici planiraju razviti trebale bi dekodirati obrasce moždane aktivnosti primjerice atletičara ili glazbenika, a one bi bile upotrijebljene na drugoj osobi kako bi ona naučila stvari koje do tada nije znala.
– Omogućit ćemo učenje uz minimalni mentalni angažman. Uskoro ćemo moći savladati sviranje klavira, naučiti se boriti sa stresom i još puno stvari i to u samo nekoliko sekundi – optimistično najavljuju neurolozi iz Bostona.
Za proučavanje procesa učenja znanstvenici su koristili slike nastale pomoću magnetne rezonancije i tako istraživali sposobnost mozga odraslog čovjeka za vizualno učenje u kojem vježbanje povećava učinkovitost pri izvršavanju određenog zadatka. Ovaj ambiciozni projekt učenja budućnosti vodio je neuroznanstvenik s bostonskog sveučilišta Takeo Watanabe.
Korištena je metoda tzv. fMRI povratne informacije kojom se stimulirao dio mozga odgovoran za procesiranje vizualnih informacija (vidna moždana kora). U prvoj su fazi ispitanicima pokazali krugove iz različitih smjerova, a zatim su koristili tehnologiju fMRI kako bi poručili njihovu moždanu aktivnost. Nakon toga znanstvenici su bili u mogućnosti ispitanike naučiti da ponovno kreiraju istu aktivnost vidnog dijela moždane kore. Od ispitanika je potom zatraženo da pokušaju regulirati aktivnost u stražnjem dijelu mozga i da zamisle što veći zeleni disk. Rečeno im je da će novčana naknada za sudjelovanje u istraživanju biti proporcionalna veličini zamišljenog diska, ali nisu im otkrili što bi taj disk zapravo trebao značiti.
Kada su ispitanici zamislili disk, istraživači su pratili moždanu aktivnost i aktivacijske predloške u vidnom dijelu moždane kore.
- Ispitanici se mogu naučiti kontrolirati aktivaciju cijele regije mozga, ili aktivaciju pojedinih regija u mozgu. Ova metoda funkcionirala je čak i u slučajevima kad ispiranici nisu bili svjesni da uče što je za nas veliki uspjeh - rekao je Watanabe.
Vraćanje pamćenja
- Bez obzira na probleme, tehnika učenja na čijem razvoju intenzivno radimo mogla bi osobi omogućiti učenje novih vještina, razviti pamćenje ili čak vratiti vještine i znanje koji su bili narušeni zbog nesreće, bolesti ili starenja. Sve što su izgubili, moglo bi im biti vraćeno bez ikakvog napora i truda i bez da su svjesni da su išta učili - kaže Watanabe.
Kao i kod svake eksperimentalne metode, i kod ove postoje problemi jer učenje bez svijesti ne mora uvijek biti prednost. Oni koji se podvrgnu brzom učenju nisu svjesni što uče i kako uče. Tu činjenjicu mogli bi zloupotrijebiti zlonamjerni znanstvenici koji bi ljudima mogli usađivati i neka “nepoželjna” znanja i vještine.
To samo govori da će za primjenu tehnologije koja svakome od nas na prvi pogled zvuči primamljivo trebati još puno godina istraživanja.
HA HA HA......ovi pametnjakovići tako brzo napreduju, da ih ni ja ne mogu slijedit.... svaka čast ako uspiju malo popraviti stanje unesrećenih, ali prvenstveno će se te metode zloupotrebljavati u svrhu manipuliranja i kontrole svijesti, stvaranja poslušnih vojnika, vojnika partije, zatupljivanja ljudi, riječju stvaranja od ljudi - stoke sitnih zuba