Dok se u brojnim državama vode ozbiljne sudske bitke oko toga smije li se djevojčica zvati Nutella ili dječak Ikea, Hrvatska se drži znatno liberalnijeg pristupa. U našoj zemlji ne postoji "crna lista" zabranjenih imena, a zakonski okvir roditeljima daje gotovo potpunu slobodu. Primjeri iz svijeta pokazuju koliko je takav stav zapravo neuobičajen. U Francuskoj, zemlji poznatoj po zaštiti vlastitog jezika i kulture, sudovi su morali intervenirati u više navrata. Tako je paru zabranjeno da kćer nazove Nutella, uz obrazloženje da bi dijete bilo izloženo ruganju. Slična sudbina zadesila je i ime Fraise (Jagoda), jer se u francuskom slengu izraz "ramène ta fraise" slobodno prevodi kao "dovuci svoju guzicu ovamo". U Švedskoj su odbijena imena Metallica i Ikea, dok su meksičke vlasti u državi Sonora zabranile imena poput Facebook, Robocop i Burger King kako bi spriječile vršnjačko nasilje. Neke zabrane, međutim, proizlaze iz mnogo mračnijih povijesnih razloga. Njemačka, Malezija i Novi Zeland samo su neke od zemalja koje strogo zabranjuju ime Adolf Hitler, dok su njemački matičari odbili upisati i ime Osama bin Laden.
Popis bizarnih pokušaja je dugačak i slikovito prikazuje protiv čega se zakonodavci bore. Na Novom Zelandu, gdje su imena koja zvuče kao službene titule poput King (Kralj), Justice (Pravda) ili Princess (Princeza) redovito na listi odbijenih, sud je morao intervenirati kako bi promijenio ime devetogodišnje djevojčice nazvane Talula Does the Hula From Hawaii (Talula pleše hulu s Havaja). Djevojčica je prijateljima govorila da se zove "K" kako bi izbjegla sramotu. Apsolutni rekorder u bizarnosti ipak dolazi iz Švedske, gdje su roditelji, u znak prosvjeda protiv strogih zakona, pokušali sina nazvati Brfxxccxxmnpcccclllmmnprxvclmnckssqlbb11116. Tvrdili su da se ime izgovara "Albin", no vlasti, očekivano, nisu imale sluha za njihov umjetnički performans. U Ujedinjenom Kraljevstvu, sud je donio drastičnu odluku nakon što je majka svoje blizance nazvala Preacher (Propovjednik) i Cyanide (Cijanid). Sutkinja je presudila da ime smrtonosnog otrova može nanijeti djetetu tešku emocionalnu štetu.
Za razliku od svih navedenih primjera, u Hrvatskoj ne postoje zakonom zabranjena imena. Glavni dokument koji regulira ovo područje je Zakon o osobnom imenu, a temeljno pravilo je da roditelji sporazumno određuju ime djeteta. Ipak, postoji nekoliko ključnih ograničenja. Prvo i najvažnije jest da se osobno ime mora sastojati od riječi. To u praksi znači da u hrvatske matične knjige ne bi mogla biti upisana imena koja sadrže brojeve, simbole ili znakove. Primjerice, ime sina Elona Muska, X Æ A-12, u Hrvatskoj ne bi moglo biti registrirano u svom izvornom obliku. Matičar bi vjerojatno zahtijevao da se ime transkribira slovima, ako je to uopće smisleno moguće. Nadalje, zakon propisuje da se promjena imena neće odobriti ako se njime "vrijeđaju i ugrožavaju prava i slobode drugih ljudi, pravni poredak i javni moral".
Iako zakon ne definira što točno znači pogrdno ili neprikladno ime, matičar ima pravo i dužnost upozoriti roditelje ako smatra da bi odabrano ime moglo štetiti djetetu. Uloga matičara je, dakle, prvenstveno savjetodavna. Ako roditelji, unatoč upozorenju, ustraju na svojoj odluci, ime će najčešće biti upisano. Samo u ekstremnim slučajevima, kada se procijeni da se imenom izravno krše prava i dobrobit djeteta, u cijeli slučaj se može uključiti i nadležni Centar za socijalnu skrb, koji tada donosi konačnu odluku. Zanimljivo je da se, prema podacima iz Grada Zagreba, takvi slučajevi gotovo nikada ne događaju, a nije zabilježeno ni da se roditelji nisu mogli dogovoriti oko imena u zakonskom roku od trideset dana. Hrvatski zakonodavac očito polazi od pretpostavke da će roditelji, vođeni ljubavlju, donijeti odluku koja je u najboljem interesu njihova djeteta, bez potrebe za strogim listama zabrana.
Dodatna liberalizacija dogodila se 2012., kada je izmjenama Zakona o osobnom imenu ukinuto ograničenje u broju riječi od kojih se ime i prezime mogu sastojati. Do tada su se hrvatski državljani u pravnom prometu mogli služiti s najviše dva imena i dva prezimena, što je stvaralo probleme osobama rođenima u inozemstvu ili onima koje su sklapanjem braka stekle višedijelno prezime. Danas takvih ograničenja više nema. Ova sloboda odražava se i u maticama rođenih posljednjih godina. Iako su tradicionalna imena poput Luke, Mije, Davida i Lucije i dalje na samom vrhu popularnosti, sve je više roditelja koji se odlučuju za kratka, zvučna i međunarodna imena. Tako su se posljednjih godina u Zagrebu rađali dječaci imena Val, Kai, Lav, Zrin i Lian, a djevojčice Zita, Marla, Erin, Eli, Vida i Lotta. Pojava imena kao što je Bloom, koje je pjevačica Maja Šuput nadjenula sinu, potvrđuje da hrvatski roditelji koriste zakonsku slobodu i prate svjetske trendove.
Čak i uz najbolju namjeru, ponekad se dogodi da odabrano ime s vremenom postane opterećenje. Hrvatski zakon i tu nudi rješenje. Svaki punoljetni građanin Hrvatske može podnijeti zahtjev za promjenu osobnog imena, uz uvjet da dokaže kako se protiv njega ne vodi kazneni postupak. Zahtjev se podnosi nadležnom uredu državne uprave, a ako se radi o djetetu starijem od deset godina, za promjenu imena potrebna je i njegova suglasnost. Ipak, ni ovdje sloboda nije apsolutna. Zahtjev će biti odbijen ako željeno novo ime ugrožava prava i slobode drugih ljudi, pravni poredak ili javni moral. Najveći dio zahtjeva, prema dostupnim podacima, odnosi se na promjenu prezimena nakon razvoda braka. Poznat je primjer Borne Kotromanić koja nakon razvoda od Luke Rajića nije željela zadržati njegovo prezime, ali ni vratiti svoje djevojačko, već je odabrala povijesno prezime Kotromanić.