Način na koji se koristimo svjetlosnim signalima u prometu mijenja se od vozača do vozača iako zakon jasno propisuje što je dopušteno, a što nije. Međutim, brojni nisu svjesni dopuštene komunikacije svjetlosnim signalima, pa svjetla upotrebljavaju u svoju korist – pale duga svjetla iako se mimoilaze s drugim automobilom, blicaju drugima da ubrzaju...
Revija HAK tako je iznijela glavna pravila koja se koriste u prometu. Jedno od njih je, iznenađujuće, to da se u pravilu za osvjetljavanje ceste koriste zapravo duga svjetla, a ne kratka. Ipak, postoje iznimke za to – u vrijeme mimoilaženja s vozilom na udaljenosti manjoj od 200 metara vozilo mora imati upaljeno kratko svjetlo. Vozač je isto dužan učiniti i ako vozi iza drugog vozila, a na maloj je udaljenosti, čime sa također zasljepljuje.
Ipak, u svemu tome mogu pomoći i moderni sustavi za osvjetljavanje koji sami detektiraju kada je moguće upaliti duga svjetla, a kada ne. Ako se pak vozačima stavi na teret da su nekoga zaslijepili, što se i dogodilo jednom vozaču u slučaju s Općinskog suda u Pazinu, moguće je samo dati papire na kojima se potvrđuje da takav sustav u automobilu postoji.
No, pitanje blicanja mijenja se u različitim situacijama. Dok zakon zapravo potiče blicanje u slučaju kada vam netko dolazi ususret i na manje od 200 metara nije ugasio duga svjetla, u nekim drugim situacijama kaznit će vas s 260 eura. To se upravo odnosi na požurivanje drugih vozila, odnosno blicanje kako biste upozorili vozača ispred da presporo vozi.