Autorica objave na podforumu r/askcroatia opisala je kako je nakon dugog rada preko studentskog ugovora, gotovo u punom radnom vremenu, početkom godine prihvatila ugovor o radu u istoj firmi jer joj je trebao stabilniji prihod i prilika za karijeru. Studentska plaća, tvrdi, kasnila joj je gotovo svaki mjesec, iako je više puta prijavljivala problem i tvrtki i studentskom centru. U trenutku kada je kolegica otišla na porodiljni dopust i kada je preuzela dio njezinih obaveza, stigla joj je nova poslovna ponuda koju je odlučila prihvatiti.
Kada je šefu priopćila da daje otkaz, uslijedila je, piše, burna reakcija. Optužio ju je da ga ostavlja na cjedilu, nazvao je nezahvalnom i dvoličnom te joj poručio da takvi ljudi “neće daleko dogurati”. Zbog narušene atmosfere pristala je i na skraćeni otkazni rok, iako bi joj formalno odgovaralo ostati još koji dan. Ipak, nakon razgovora sa šefom, odlazak što prije činio joj se jedinom mogućom opcijom.
Je li treba poslodavca prije obavijestiti o novoj poslovnoj prilici?
by u/sparklyth0t in askcroatia
Objava je u kratkom roku prikupila desetke komentara i visok omjer podrške. Većina korisnika jasno poručuje da je emocionalna reakcija poslodavca njegov problem, a ne njezin. Jedan od najviše ocijenjenih komentara sažima raspoloženje: radnica bi se, kaže autor komentara, imala razloga loše osjećati samo da je šef bio korektan, priznao dodatne obaveze i proporcionalno joj povisio plaću. “Oh ne, pa to se nije dogodilo, sto mu gromova. Onda nemaš razloga ružno se osjećati”, piše korisnik, uz odobravanje ostatka zajednice.
Drugi komentari šefovo ponašanje nazivaju manipulativnim pokušajem da je se navede na osjećaj krivnje i možda zadrži na poslu. Korisnici podsjećaju da se u mnogim hrvatskim firmama radnicima bez puno objašnjenja smanjuju sati ili dijele otkazi kada to odgovara poslodavcu, pa poručuju da isto pravo na iznenadni odlazak imaju i zaposlenici. “Mislis da bi njega bilo briga za tebe?” pita jedan komentator i dodaje da će autorica u karijeri još puno puta naići na slične “šefove” koji radnike tretiraju kao potrošnu robu.
Rasprava na Redditu uklopila se u širi trend promjene odnosa mladih prema poslu. Klasična priča o firmi kao “drugoj obitelji” kod mnogih više ne prolazi, osobito kada plaća kasni, prekovremeni se ne plaćaju, a nova zaduženja postaju pravilo, a ne iznimka. Jedna komentatorica opisuje kako je i sama dala otkaz zbog mobinga, da bi je šefica pokušala uvjeriti da “ne razumije zašto odlazi” i da “još jednom dobro razmisli”. Zaključak koji se provlači kroz nit jest da “brand loyalty” prema poslodavcu, kako ga nazivaju, “odavno više ne postoji, samo starije generacije to nikako da shvate”.
Hrvatsku već dulje pogađa izražen manjak radne snage, osobito u uslugama i turizmu, pa poslodavci sve teže pronalaze i zadržavaju ljude. Istodobno, izmjene Zakona o strancima trebale bi dodatno olakšati promjenu poslodavca inozemnim radnicima, što konkurenciju za radnu snagu čini još snažnijom. U takvoj klimi gubitak pouzdane zaposlenice koja je, uz svoj posao, besplatno preuzela dio obaveza kolegice na porodiljnom, za šefa je i organizacijski i financijski udarac. No komentatori podsjećaju da to ne opravdava vrijeđanje ni pokušaje zastrašivanja.
Pravni okvir pritom je prilično jasan. Zakon o radu propisuje da radnik može otkazati ugovor o radu u svako doba, bez potrebe da navede razlog. Ako je riječ o “osobito važnom razlogu”, otkazni rok u pravilu ne smije biti duži od mjesec dana. Jedan korisnik u raspravi ističe da bi, kada bi radila preko ugovora o radu, ponavljano kašnjenje plaće moglo biti razlog i za izvanredni otkaz te poziva na prijavu inspekciji rada. Kod studentskog rada, podsjećaju, poslodavac novac uplaćuje studentskom centru, koji je dužan studentu isplatiti zaradu, a potom potraživati dug od firme.
S druge strane, nepisana “pravila igre” koja predlaže Reddit zajednica znatno su stroža prema poslodavcima. Gotovo svi savjetuju da radnik nikada unaprijed ne najavljuje da razmišlja o odlasku, osim ako izričito želi iskoristiti konkretnu ponudu za pregovore o povišici ili boljim uvjetima. “Nikad, nikad, i nikad”, piše jedan korisnik, objašnjavajući da čak i kada je s nadređenom osobom u odličnim odnosima, ne otkriva planove dok novi posao nije siguran. Posao se, zaključuju, ne smije brkati s prijateljstvom ni obiteljskim odnosom, nego ga treba gledati kao čistu razmjenu rada za plaću.
Treća linija komentara bavi se psihološkim posljedicama i poručuje autorici da se usredotoči na sebe i novi početak. Više korisnika dijeli vlastite priče o šefovima koji su kasnili s plaćama, napadali ih kada su tražili prijavu na puno radno vrijeme ili im priopćili da “ne znaju biti zahvalni” nakon što bi dali otkaz. Neki opisuju situacije u kojima je vlasnik firme kupovao luksuzne automobile dok su radnici čekali isplatu.