Aluminijska folija jedan je od najpraktičnijih pomagala u kuhinji. Ipak, nije idealna za svaku vrstu hrane, osobito kada je riječ o kiselim ili vrlo slanim namirnicama te dugotrajnom čuvanju ostataka. Kiselina i sol mogu potaknuti reakciju između hrane i aluminija, osobito ako su u kontaktu dulje vrijeme. Zbog toga bi kod određenih jela bilo bolje posegnuti za staklenom ili drugom prikladnom posudom s poklopcem, piše Metropolitan.
Poseban oprez preporučuje se kod namirnica s izraženom kiselošću. To uključuje rajčice i umake od rajčice, jela s većom količinom octa, limunova ili drugih citrusnih sokova, a u određenim slučajevima i jela pripremljena s vinom. Kiselina može ubrzati reakcije s aluminijem pa se kod duljeg kontakta folija može početi razgrađivati. Na njezinoj se površini mogu pojaviti sitne rupice, a u hrani se može promijeniti i okus. Kod uobičajene uporabe količina aluminija koja može prijeći u hranu uglavnom je mala, no dulji kontakt s kiselim namirnicama može povećati njegovo otpuštanje. Zato ostatak bolonjeza, umaka od rajčice ili sličnog jela nije najbolje ostaviti u posudi prekrivenoj aluminijskom folijom. Praktičnije je hranu prebaciti u staklenu posudu s poklopcem.
Slično vrijedi i za jako slane namirnice. Sol također može ubrzati reakcije aluminija, posebice kada je istodobno prisutna kiselina ili povišena temperatura. Dobar primjer je marinirano meso. Marinade često sadrže sol, ocat, vino, limunov sok ili druge kisele sastojke. Ako navečer pripremate meso za sljedeći dan, bolje ga je ostaviti u zatvorenoj staklenoj ili odgovarajućoj plastičnoj posudi nego ga dugo držati u aluminijskoj foliji.
Ipak, kada je riječ o sigurnosti hrane, puno važnije od same folije može biti ono što se događa nakon obroka. Kuhane ostatke ne bi trebalo satima ostavljati na kuhinjskom pultu. Poseban problem mogu predstavljati velike količine vruće hrane koje se sporo hlade, pogotovo ako ih čvrsto zamotate i time dodatno usporite gubitak topline. Bolje je veće količine hrane rasporediti u manje i pliće posude. Tako će se brže ohladiti i potom se mogu pravodobno spremiti u hladnjak.
Kuhana riža, tjestenina i druga škrobna hrana zahtijevaju dodatnu pažnju. Razlog je bakterija Bacillus cereus, čije spore mogu preživjeti kuhanje. Ako takva hrana nakon pripreme predugo ostane na temperaturi pogodnoj za razmnožavanje bakterija, povećava se rizik od trovanja hranom. Zato kuhanu rižu ili tjesteninu nije dobro ostaviti satima na sobnoj temperaturi samo zato što čekate da se potpuno ohlade. Kod većih količina ponovno je najbolje koristiti pliće posude kako bi se hrana što brže ohladila.
Posebnu pozornost treba obratiti na krumpir pečen u aluminijskoj foliji. Sama folija tijekom pečenja nije problem. Rizik nastaje ako se pečeni krumpir nakon pripreme ostavi satima na sobnoj temperaturi i pritom ostane zamotan. Takvi uvjeti mogu pogodovati razvoju bakterije Clostridium botulinum, koja može uzrokovati botulizam. Ako krumpir nećete pojesti odmah nakon pripreme, nemojte ga satima držati na sobnoj temperaturi zamotanog u foliju. Nakon pečenja treba ga pravodobno spremiti na odgovarajuću temperaturu.
Za čuvanje ostataka hrane najpraktičnije je koristiti posudu namijenjenu za kontakt s hranom koja se može dobro zatvoriti. Staklene posude osobito su praktične za kisela i slana jela jer ne reagiraju s hranom. Dobra su opcija i kvalitetne plastične posude namijenjene čuvanju hrane, kao i posude od nehrđajućeg čelika. Kod većih količina hrane prednost imaju pliće posude jer omogućuju brže hlađenje.Sve ovo ne znači da aluminijsku foliju treba prestati koristiti. Ona je i dalje vrlo korisna za pečenje, kratkotrajno zamatanje i čuvanje brojnih namirnica.