Bandić je pravi ideolog radikalne monetizacije

Dajem autoceste u koncesiju ili podnosim ostavku – smrtno ozbiljan hrvatskim je građanima obećao ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić. Kod onih koji se protive monetizaciji nacionalnih cestovnih pravaca – a takvih ima mnogo – nakon tog dramatičnog istupa ministar će vjerojatno dobiti status neprijatelja nacionalnih interesa broj jedan. Ipak, svi oni koji smatraju da je taj pitomi Zagorac aktualni prvoborac neoliberalnog kapitalizma u Hrvatskoj, trebali bi pogledati prema Zagrebu. Tamo je nedavno povratnik na čelnu poziciju Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić Kikaš predstavio plan restrukturiranja tog posrnulog komunalnog poduzeća. A jedna od točaka tog plana je i prodaja dvaju škola – osnovne i srednje – te sportsko-rekreacijskog centra. Njih je – za račun grada – Holding počeo graditi još prije nekoliko godina, no kako je novca nestalo sad bi se sredstva trebala prikupiti prodajom objekta bankama, od kojih bi ih onda grad unajmio. No, takav model – u korporativnom parajeziku poznat kao “sell and lease back” aranžman – u Zagrebu zapravo nije nov. Na sličan način Ljubičić je već prodao veći dio gradskog voznog parka, a u sklopu novog plana bankama će praktički u koncesiju dati i preostala četiri vrtića, dvije škole i dvije ustanove za pomoć djeci s posebnim potrebama. Jednostavno, banke će idućih desetljeća ubirati najamninu koju za te objekte Holdingu plaća grad. Pojednostavljeno rečeno, buduće generacije Zagrepčana obrazovat će se u vrtićima i školama u vlasništvu privatnih financijskih ulagača. Ipak, ideolog tog radikalnog modela monetizacije osnovne društvene infrastrukture nije neki pohlepni bankar, gramzivi kapitalist niti član nekog tajnog društva s ciljem uspostavljanja globalne dominacije. Taj zlotvor, u trenutku dok ovo čitate, vjerojatno hoda Zagrebom, građanima obećava bolje ceste, učenicima veće učionice, sportašima veće stadione... Poznata je uzrečica da je vragov najveći trik to što je ljude uvjerio da ne postoji. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić posao života učinio je kad je birače uvjerio da je socijaldemokrat. Učinio je to jednostavno – dijeleći građanima goleme količine njihova novca, ali uz raspodjelu prema vlastitim političkim potrebama. Sad je jasno da se iza te perfidne maske čovjeka iz naroda krije dijabolični opsjenar koji jednom rukom djeci dijeli besplatne knjige, a drugom te knjige plaća tako što prodaje njihove škole. Tek nedavno dobio je mandat građana da to čini još četiri godine, pa se može samo pretpostaviti kamo nas takva politika vodi. Koliko će vremena proći prije nego što – pritisnut novim dugovima – Zagreb odluči monetizirati ostale usluge u holdingu – vodoopskrbu, odvodnju, čistoću? Što kada bude trebalo pokriti dugove gradskih bolnica? Mogu li se monetizirati groblja? Golema je imovina koja se može dati u koncesiju – parkovi, sportske dvorane, Bundek, Jarun, Sljeme... Poruka je jasna. Populizam nije suprotnost neoliberalnom kapitalizmu, već tek njegov mlađi brat. Želimo li očuvati svoj način života, socijalni sustav i društveni poredak, s onim što imamo moramo naučiti uspješno upravljati. Ne uspijemo li, time će, prije ili kasnije, početi upravljati netko drugi. Primjer autocesta i zagrebačkih škola pokazuje da to nije pitanje izbora, već neumitna posljedica. Što će se dogoditi ako nešto ne promijenimo nije teško predvidjeti. Obrazovanje će i dalje biti besplatno. Plaćat će se samo klupa, stolac, ploča, knjiga, kreda i nastavnik.