Azbest gasi turizam?

Prilagođavanje Hrvatske okolišnim standardima Europske unije stajat će 11 milijarda eura, rekli su hrvatski pregovarači dopisnicima u Bruxellesu tijekom screeninga o tome poglavlju europske pravne stečevine. Ubraja li se u tu svotu kupnja nekakva posebnoga mikroskopa ministrici zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marini Matulović-Dropulić i njezinu državnome tajniku Nikoli Ružinskome – jer do sada korišteni ih, kažu, ne zadovoljava – kojime bi vidjeli ono što građani vide golim okom: gomilu azbestnoga otpada kako leži na otvorenome u Vranjicu dok ga vjetar raznosi Splitom, Kaštelima, pa sve do Brača?

Taj se smrtonosni otpad, čije čestice razdiru plućne alveole i uzrokuju azbestozu, koja nerijetko završava rakom, vidi i iz zrakoplova, a svakako i iz satelita. Je li u spomenutih 11 milijarda eura uračunano i gašenje turizma u dijelu središnje Dalmacije, nakon što neki strani novinar – bilo slučajno, bilo potaknut konkurentskim zemljama – nabasa na vranjički azbest?

Prije nekoliko godina u jednoj bruxelleskoj uličici nedaleko od Berlaymonta, sjedišta Europske komisije, svjedočio kako na nekoj kući radnici sve otvore čvrsto obljepljuju plohama PVC-a, a potom u nju ulaze u hermetički zatvorenim skafanderima: prilikom obnove otkrili su azbest! I sam se Berlaymont punih 13 godina obnavljao jer se sav azbest iz te četverokrilne zgradurine moralo neškodljivo ukloniti. A u nas azbest leži na otvorenome, na milost i nemilost vjetru, dok se ministrica nadmudruje s novinarima i najavljuje “formiranje stručne skupine koja će utvrditi na koji način i kako dalje pratiti mjerenja u Vranjicu”!?!

Da i ne namjeravamo u EU, čijim se standardima moramo ne samo zakonski nego i provedbeno prilagoditi, je li primjereno da ministrica iz stranke koja se naziva demokršćanskom ovako razmišlja, govori i (ne) postupa? Za kršćansku demokraciju, baš kao i za socijalnu, nije čovjek u službi gospodarstva – to zastupaju liberali – nego je gospodarstvo u službi čovjeka. Kršćanske i socijalne demokrate razlikuje samo temelj na koji to postavljaju: Isusovo učenje i društveni nauk Crkve ili neki općeniti humanizam i moral.

Kršćansku se demokraciju protekloga tjedna moglo prvi put naslutiti u riječima premijera Ive Sanadera, kada je poslodavcima poručio da se ne mogu osobno bogatiti, a zakidati zaposlenike i ne dijeliti s njima dobit. No, nedavno rehabilitiranje pljačkaškoga primitivizma devedesetih te ovaj ministričin ispad – kojim čak ne brani ni interese kapitala jer je Salonit zatvoren, nego ubojit nemar – pokazuju da njezinu stranku do kršćanske demokracije čeka još dug put.

A i premijer mora tek s riječi – koje su za svaku pohvalu – prijeći na djela te donijeti zakone koji će poslodavce navesti na društveno odgovorno ponašanje. Pa onda te zakone i provesti. U Hrvatskoj potonje zasad ne ide lako jer državnih inspektora ili nema dovoljno ili se ne usuđuju uredovati, u strahu za svoje i za živote članova svojih obitelji; oboje posebice vrijedi za građevinsku inspekciju, što spada u lisnicu spomenute ministrice.
Bez provedbe zakonodavstva vrata EU neće nam se otvoriti, Vranjičani i njihovi susjedi i dalje će nepotrebno umirati, a srednjodalmatinski zaposlenici u turizmu morat će tražiti nov izvor prihoda.

Oni, pak, koji misle da ćemo se Uniji približiti farsičnim izborom – zapravo imenovanjem – sudaca Ustavnoga suda, kada je prekršen i politički kriterij za članstvo, razmjerna zastupljenost manjina, žive u izvrnutoj stvarnosti.