400 'kulturnih' polusati

Trideset po trideset minuta, tjedni ritam i u proteklih 12 godina u jednoj smo HTV-ovoj emisiji odgledali punih 200 sati - kulture. Kako se u njoj uvijek prikaže od pet do sedam priloga, to znači da je vrijedna ekipa dosad napravila otprilike 2500 kratkih "kulturnih" priča.

Nije teško pogoditi o kome je riječ, zar ne?! No ipak precizirajmo jer taj mali, ali prema mnogo čemu izniman televizijski kutak to zaslužuje. Dakle, emisija "Pola ure kulture" prošlog se tjedna na ekranu pojavila 400. put.

Kako su se u tom jublarnom izdanju kolege nakratko osvrnuli unatrag, prisjećajući se nekih od najzanimljivijih tema koje su obrađivali te sugovornika koje su ugostili pred kamerama, to se urednica i voditeljica "Pola ure kulture" Branka Kamenski mislima opet vratila na početak.

- Htjela sam tada da se o kulturi počne govoriti na drugačiji, zanimljiviji način pa sam osmislila upravo ovu emisiju. No nikako joj nisam mogla pronaći ime. I tako sam se u to vrijeme slučajno našla na jednoj kavi s Josipom Pavičićem požalivši mu se pritom da se mučim s imenom emisije jer mi ništa dobro ne pada na pamet.

Na to mi on reče: "Hajdmo samo nabacivati i lupati sva moguća imena koja nam sinu pa će se iz toga već nešto izroditi!" Odjednom je on, znajući da će emisija trajati 30 minuta, izgovorio: "Pola ure kulture!" I to je bilo to! - otkriva Branka krsnoga kuma svoje emisije, na čijem su "dolaženju na svijet" od cijele današnje ekipe bili samo ona i Dražen Ilinčić.

Već sljedećeg tjedna pridružila im se Ivana Antunović-Jović, čiji su trag vremenom slijedili Koraljka Kirinčić, Vlatka Kolarović, Jelena Jindra, Slađana Bukovac, Gordan Nuhanović... Ponosna na sve njih, Branka ipak ističe još nekoga tko im je ostao vjeran sve do umirovljenja - Vjeru Balen-Heidl.

- Sve sam svoje novinare sama izabrala i zato ih ljubomorno čuvam - zaštitnički i odano zbori Branka, dodajući kako je ta prva godina postojanja emisije za Ilinčića i nju bila posebno teška.

- Oboje smo došli iz Večerenjeg lista i televizijski medij bio nam je prilično nepoznat. Uz to, bilo je otpora prema našoj emisiji. Kako ona tada nije bila baš najbolje prihvaćena, Dražen i ja osjećali smo se kao Alica u zemlji čudesa. A te prve godine nas smo dvoje zadnji izlazili s televizije.

Ponajprije zato što smo dokasno brusili svaku emisiju, a kad bismo napokon sve završili za taj dan, po mraku smo lutali hodnicima HTV-a jer nismo znali naći portu. Nije meni po tom pitanju ni sad ništa bolje jer ako me netko ostavi u nekom nepoznatom dijelu, i dalje se ne znam snaći.

Stoga i sad uvijek idem utabanim stazama - opisuje urednica emisije, ali i cijelog Programa za kulturu, metode svladavanja prisavskog labirinta. Taj joj je paralelan urednički rad naporan, no i izazovan. Lakše se nosi s time nego s nelogičnostima, primjerice s najsvježijom - da se nova emisija "Vrtoglavica", koju radi i Ilinčić, četvrtkom emitira istodobno s "Pola ure kulture", samo na Drugom programu.

Obećano joj je da će se taj problem riješiti. Od čega joj, kad pomisli na svoju emisiju, srce posebno zatitra? Kaže od mnogo toga, ali ipak izdvaja opasku mnogih koja je razgali:

- Drago mi je kad ljudi kažu da s tih svojih pola sata trajemo prekratko. To mnogo govori. Pa zamislite samo što bi značilo da nas se kritizira da smo predugi?!