Deset godina prošlo je otkako je mlada talentirana pjevačica Natali Dizdar osvojila domaću glazbenu scenu svojim debitantskim singlom "Ne daj". Od pojave do danas karijera joj ide uzlaznom putanjom, a tome svjedoči i činjenica da njezin prošlogodišnji singl "Grijeh" i danas ruši rekorde slušanosti. Pjevačica već radi na novom singlu, a trenutačno se najviše veseli koncertu u tvrđavi sv. Mihovila 29. kolovoza u Šibeniku kojim će proslaviti 10 godina karijere i 30. rođendan. Uz nju na velikoj proslavi ipak neće biti dečko Anto Jerolimov s kojim je prekinula dugogodišnju vezu. Prekid i razloge pjevačica nije htjela komentirati, ali nam je otkrila planove za budućnost i što bi iz prošlosti učinila drukčije.
Bliži se veliki koncert u Šibeniku. Što publika može očekivati? Kakva im iznenađenja spremate?
Drago mi je što mogu najaviti svoj drugi koncert ove godine u Šibeniku. Nakon prepunog šibenskog HNK u proljeće, kada sam nastupala s jazz triom, ovaj put dolazimo u proširenoj postavi benda s kojim ćemo svirati sve pjesme s albuma, obrade iz ZKM-a te poneko iznenađenje iz stranog repertoara. Moram napomenuti da mi je velika čast nastupati u jednom takvom prostoru kao što je tvrđava sv. Mihovila u kojoj sam i sama ovo ljeto nekoliko puta bila na koncertima.
Deset godina karijere je iza vas. Što se promijenilo u ovih 10 godina u vašoj karijeri?
Puno se toga promijenilo, ali ono najbitnije je ostalo isto, a to je ljubav prema glazbi i dosljednost u onome što radim. Mislim da su sada moji koncerti zreliji i opušteniji jer ipak imam desetogodišnje iskustvo iza sebe. Nadam se da ću se glazbom i dalje moći baviti na način na koji sam to radila i do sada.
Što ste naučili iz dosadašnje karijere?
Mnogo toga. Na početku sam ipak imala samo 19 godina i zapravo ništa nisam znala o poslu ni o tome kako stvari funkcioniraju na sceni. Trebala sam se učiti zauzimati stavove i postavljati u različitim situacijama s ljudima, što u poslu, što izvan cijele te priče. Osim dobrih stvari, naravno, naučila sam i one loše o svim klanovima koji postoje na hrvatskoj sceni, umjetnom načinu na koji se dolazi do pozornosti, površnosti, ali i to da dobra pjesma uvijek nađe svoj put do publike bez obzira na sve ovo navedeno.
Tko vam je najviše pomagao u početku?
Na svu sreću, imala sam odlične mentore, ponajprije svoju menadžericu Gogu Bosak s kojom od početka surađujem, a zatim i glazbenog producenta Coca Mosquita s kojim pamtim lijepe trenutke za vrijeme zajedničkog rada u studiju.
Prošlost ne bi mijenjala
Na sam dan koncerta proslavit ćete 30. rođendan. Jeste li potpuno zadovoljni svime ostvarenim na privatnom i poslovnom planu?
Nikad neću biti potpuno zadovoljna ničim, ali to je valjda tako u ljudskoj prirodi. Bitno je željeti više, ali i biti sretan s onim što imaš. Još me vodi dobar osjećaj – kako u životu tako i poslu. Koncertom u tvrđavi sv. Mihovila dostojno ćemo se oprostiti s mojim dvadesetima i s ljetom te na poseban način zaokružiti sve lijepe koncerte koje smo održali ove godine.
Što biste promijenili da možete?
Ne bih ništa mijenjala u prošlosti. Sve dobro lijepa je uspomena, a sve loše dobro iskustvo. Mislim da je inače promjena u životu uvijek pozitivna, tako da bih voljela misliti da će mi budućnost biti nepredvidljiva i da će mi biti zabavno kao i dosad.
Žalite li za čime?
Ne mogu se sjetiti ničega za čime ozbiljno žalim.
Pjesma "Grijeh" jedna je od top tri najslušanije pjesme u protekloj godini. Jeste li ikada očekivali takav uspjeh? Koja je tajna njene popularnosti?
Nisam ništa očekivala, teško mi je procijeniti što će naći put do masa, ali pjesma "Grijeh" zaista je ostavila trag. O formuli uspjeha ne znam što bih vam rekla... Sigurna sam da formula nije za sve ista.
Mlađi brat Filip vrlo uspješno pliva u producentskim vodama. Kako to da još nije došlo do suradnje?
Nije se dogodio trenutak, što ne znači da se neće dogoditi. Nikad ne planiramo neke suradnje, sve se događa spontano i zasad se to pokazalo kao najbolji put.
Tko vam je najveća podrška u životu?
Roditelji, definitivno.
Roditelji vas najviše podržavaju, a tko vas najviše kritizira?
Vjerojatno sama sebe najviše kritiziram.
Kako i s kime ćete proslaviti ovaj okrugli rođendan? Sprema li se velika zabava?
Najprije na jednom festivalu kojem se radujem od početka ljeta, a zatim na svom koncertu i afteru s bendom i prijateljima.
Na pragu ste tridesetih. Zamara li vas okolina pitanjima o braku i djeci?
Mama i tata ponekad znaju ''suptilno'' ubaciti neki komentar o tome za nedjeljnim ručkom, ali ja to spretno ignoriram. Ha, ha!
Ljeto ste proveli radno. Jeste li se uspjeli odmoriti?
Nisam uspjela uhvatiti neki dulji period između koncerata da otputujem opet nekamo daleko, tako da to planiram učiniti u devetom ili desetom mjesecu ako bude prilike. Ne mogu reći da se ne odmaram između nastupa, ali ipak se to ne može usporediti s dalekim putovanjima na kojima se zaista distanciram na sve načine.
Avanturističkog ste duha i, kako i sami kažete, obožavate putovanja. Nedavno ste bili u Aziji. Koje je sljedeće odredište?
Možda odem do Jordana, gdje ću se naći s rođakinjom koja ondje namjerava trčati maraton, a nakon toga u New York. Ako se to ne ostvari, vjerojatno ću otići sama negdje u Afriku ili Južnu Ameriku gdje još nisam bila.
Koja vam je najdraža anegdota s putovanja?
Bilo ih je mnogo, ne mogu se svega ni sjetiti. No izdvojila bih desetosatno putovanje "VIP" autobusom kojemu je ograničenje 40 km/h s juga na sjever Laosa, po najgorem makadamu, na posljednjem ležaju, bez klime i s gomilom lokalaca. Zaista nezaboravno iskustvo, ali i neponovljivo.
Tko čuva vašu kujicu Ganu dok ste na putovanjima?
Gotovo je uvijek netko doma, a kad nema roditelja, uskaču mi prijatelji.
Posao u CZSS-u Zadar
Diplomirana ste defektologinja. Radite li u struci?
Radim kao vanjski suradnik Centra za socijalnu skrb u Zadru i, premda je riječ samo o honorarnom poslu, drago mi je da sam na taj način u doticaju sa strukom.
Pobornik ste zdravog života koji je zaslužan za vašu izvrsnu liniju. Kojim se aktivnostima najviše bavite u slobodno vrijeme?
Pa ljeti mi se sportske aktivnosti obično svode na plivanje, vožnju biciklom ili trčanje.
Pazite na prehranu i jedete samo ono što vaš otac uzgoji. Zalomi li se ponekad koji hamburger i krumpirići ili pizza?
Naravno, nisam uvijek u Zadru pa ne mogu jesti domaću hranu, ali zaista se trudim jesti zdravo. Mislim da je današnji način prehrane glavni uzrok svih bolesti i zapravo me ljuti hrana koja se prodaje u supermarketima, a i činjenica da ljudi ne mogu izabrati što će unositi u svoje tijelo jer zapravo ni oni sami ne znaju što jedu.
Bojite li se budućnosti?
Ne, ne vidim zašto bih razmišljala o tome što će se dogoditi. Bitno je gdje sam sada.
Niti ne trebaš, ugodna oku i uhu. Samo se drži svog stila i to je to. Bolje nego da postaneš iduća seve sa partizanskim poskočicama i iskačeš na svakoj naslovnici. Budi svoja ;)