Nogometna Liga prvaka opasno se zahuktava, pripreme za Svjetsko prvenstvo u lipnju u Brazilu u punom su jeku, nedavno su izvučene i skupine za kvalifikacije za Europsko prvenstvo... Htjeli vi pobjeći od te najvažnije sporedne stvari na svijetu ili ne, o njoj ćete svakodnevno čitati barem vijest. Pa kad je već tako, onda bježati i nema smisla. Možda je pametnije vratiti se u prošlo stoljeće, odnosno u 1930. godinu i otputovati u Montevideo, urugvajski grad u kojem se održavalo prvo službeno Svjetsko prvenstvo u nogometu. A tamo vas vodi Dragan Bjelogrlić, srpski glumac, scenarist, redatelj i producent. Upravo je Bjelogrlić redatelj filma “Montevideo, vidimo se!”, svojevrsnog nastavka filma “Montevideo, Bog te video”, koji u naša kina dolazi 6. ožujka, a čija se radnja vrti oko Njegova Visočanstva – nogometa.
– Gledatelji mogu očekivati jedan stilski, estetski pa i redateljski potpuno drukčiji film, koji je zadržao poetsko-romantičnu emociju koju je imao prvi nastavak – poručuje Bjelogrlić.
Bez dlake na jeziku
I sam je ljubitelj nogometa, što je bila olakotna okolnost u režiranju. – Gledam utakmice i od djetinjstva idem na stadione, a navijam za Partizan. Fenomen nogometa je široka i višeslojna tema, a kod mene u filmu je više poslužila kao metafora života – kaže Bjelogrlić, koji unatoč izletima u redateljske vode tvrdi da je njegov prvi i pravi poziv onaj glumački. Svoju prvu ulogu odigrao je sa 15 godina u filmu “Boško Buha”. Poslije toga nanizao je zavidan broj filmskih, TV, kazališnih uloga...
– Kao i u slučaju režije, nisam ja izabrao glumu, ona je izabrala mene. Iz dječjeg nestašluka, bez ikakvih ambicija i iskustava, otišao sam na audiciju za film “Boško Buha” i bio izabran za ulogu partizanskog dječaka heroja Sirogojna. Kada sam se htio vratiti na polje prirodnih znanosti, što je bila želja mog pokojnog oca, bilo je kasno. Gluma i film već su mi bili duboko u krvnim zrncima – kaže Bjelogrlić. Onako kao što nije poslušao oca, tako i danas kaže da voli tjerati po svom, ali ipak dopušta savjete. No...
– Podrijetlom sam Hercegovac pa bih trebao biti tvrdoglav i svojeglav. Neki kažu i da jesam, ali iskreno, mislim da sam timski igrač. OK, možda volim da sam kapetan, ali ipak timski... – smije se Bjelogrlić. Proslavljeni glumac uvijek je u javnosti bio poznat kao osoba bez dlake na jeziku, nije se libio govoriti otvoreno ni o politici ni o drugim društvenim temama. Kaže, dosad mu se to uvijek isplatilo.
– Možda je 90-ih bilo problema u tom smislu, ali ne velikih. Pritom sam ja kao producent potpisao tih godina “Lepa sela lepo gore” i “Rane”, dva politički veoma hrabra filma za to vrijeme, govoreći u kontekstu cijele bivše Jugoslavije, ne samo Srbije. To prije bilo mi je groteskno kada su neki moje kolege pričali kako su morali bježati od Miloševića u inozemstvo jer se boje za svoj život. Smiješno i bezobrazno! – bez ustručavanja kaže 51-godišnji Bjelogrlić. Kada je politika u pitanju, za sebe kaže da je romantični nacionalist.
– Odgajan sam kao Jugoslaven i u vrijeme razvijanja primitivnog nacionalizma diljem naše lijepe i propale zemlje bio sam njegov veliki protivnik – objašnjava Bjelogrlić.
– Ta je borba trajala dugi niz godina i iskazivala se i u mojim djelima, javnim nastupima... Kada je pao Milošević, naišla je era kada je srpski narod optuživan za sve i svašta. Ne samo da je upirano prstom u Srbe kao glavne krivce nego se u sumnju dovodila i njegova impozantna povijest. I to nije dolazilo samo iz “tradicionalno nenaklonjenih sredina” već je počelo masovno “posipanje pepelom” i u samoj Srbiji. Na to nisam pristao. Prvo, jer to nije istina. Drugo, to je jako opasno i destruktivno za postojanje jednog naroda. Suočen s tom nepravdom, počeo sam suosjećati sa svojim narodom, gledati ga s ljubavlju, baviti se njegovim vrlinama, kritizirati njegove mane, sve vrijeme ne umanjujući prijateljski odnos i poštovanje koje sam gajio prema svojim susjedima. Eto, to bi bio taj tzv. romantični nacionalizam.
Smirio se uz suprugu
Iako je u Srbiji, ali i regiji, sve što Bjelogrlić napravi u startu ocijenjeno kao odlično, a njegovo je ime brend, on za sebe kaže da je prestar da bi se doživljavao zvijezdom. U mladosti je bio poznat kao onaj koji na zabave prvi dolazi i zadnji s njih odlazi, no otkad je u braku s bivšom manekenkom Majom, s kojom ima sina Alekseja i kćer Miju, malo se primirio. Na njih je i najponosniji, a kada je posao u pitanju, kaže: – Ponosan sam što sam napravio, a da nikada nisam primio plaću i bio u stalnom radnom odnosu. Nikada nisam bio ni u kakvoj komisiji koja je nešto određivala i nikada nisam bio član nijedne političke stranke.
>>Montevideo 2: Najveći spektakl nakon ''Neretve''
Prije mjesec dana za jedan medij u Srbiji Dragan Bjelogrlić očito preplavljen romantičnim nacionalizmom izjavio:" Hrvatska i kraljevi imaju veze isto koliko Švedska i burek" referirajući se na seriju "Hrvatski kraljevi" koju je pogledao u jednom dahu. Eto kao pravi romatični nacionalist Bjelogrlić je pokazao javnosti u Srbiji koliko voli svoj narod, a svatko tko je romantičar kao Bjelogrlić nacionalizam iskazuje obilježavanjem pravoslavnih slava, nabijanjem prasića na kolac i dizanja tri prsta u svakoj prigodi te naravno osvrtom na zapadne susjede. Danas ćemo o kraljevima, a sutra nešto drugo. Bitno je opalit po Hrvatima. To je kao recept za kolače. A taj kolač po toj recepturi vole jesti Srbi romantičari poput njega. I sad dolazi u Hrvatsku prodati svoj proizvod. I sa sigurnošću možemo reći Dragan Bjelogrlić jedino što voli kod Hrvata jeste bre novac. E da, dobre, stare kune voli više i od milijun prasića, dizanja tri prsta i svih pravoslavnih Slava...