Izlizane traperice. Moderna majica.
S tetovažom na rukama. I piercingom u obrvi. Andrejas Nikl na prvi pogled ne odaje dojam tradicionalnog. No kad uđe u obiteljsku kuću među svoje radnice, stavi “fertun” i primi tijesto u ruke, Andrejas je jedan od rijetkih muškaraca samoborskog kraja koji i žmirećki zna izraditi tradicijske slastice i pogače. Odrastao u pekarnici svojih roditelja, vrlo je rano naučio peći i rudarsku greblicu, čiji se recept i tehnika izrade čuvaju već generacijama, i to od 15. stoljeća.
Ne, nije to pita
– U Rudama ju zovu “tenki kolač” jer je za njegov izgled bitno tanko tijesto. Bude mnogih pokušaja, ali često greblica završi kao pita od sira, a to nije to – kaže Andrejas Nikl. Greblicu spravlja prema istom receptu kako ju je radila i njegova majka Ana koja je, zajedno sa suprugom, obrt otvorila 1978. godine. A danas mu u poslu pomaže i sestra Renata Lehpamer, supruga Jelena, kao i 17 zaposlenih.
– Kada smo krenuli, bilo nas je troje. Željeli smo očuvati tradiciju greblice, jela koje su domaćice ovog kraja radile za svoje muževe rudare, koji su svakodnevno radili u rudniku Sveta Barbara. I moj otac ju je svaki dan nosio na posao dok je radio u rudniku. To je oduvijek bio priprost kolač siromaha – govori Ana Nikl. Recept je javan, kažu Niklovi, i nije tajna, ali svaka domaćica ima svoje “cake” kojima se služi u izradi.
– Da ga radi njih 20, ispalo bi toliko različitih greblica. Postoje tri vrste, ali najizvornija je ona sa sirom i orasima, koji su se stavljali kao dodatni izvor energije. Ljudi se začude i kad je kušaju jer misle da je slatka, ali je zapravo slana – kaže Andrejas Nikl, koji je i svake godine u žiriju na Danima rudarske greblice, kada se domaćice natječu koja će ispeći bolju.
Recept je zaista jednostavan – potrebno je zamijesiti tijesto i pustiti ga da odstoji sat vremena, a potom ga razvaljati u dvostrukoj veličini protvana. Protvan treba premazati uljem i staviti polovicu tijesta u koju ide nadjev. Drugom se polovicom preklopi, a rubovi saviju prema gore da nadjev ne iscuri. Greblica se peče 20-25 minuta na 200 stupnjeva, a nakon što je gotova, premaže se margarinom ili maslacem.
Na listi zaštićenih dobara
Samoborci znaju, prava rudarska greblica može se kupiti samo kod Nikla, u malenom kiosku odmah iza glavnog gradskog trga.
– Jedini je radimo za prodaju, planiramo uskoro i širenje – najavljuje Jelena Nikl, zadužena za promociju.
Sve se u njihovoj kuhinji radi ručno, od guljenja jabuka za štrudl, izrade tijesta za kruh i domaće rezance, palačinki, koje peku na tavici, ali i sada aktualne fašničke krafne. No tu su i zlevanke, ram-štrudli, paprenjaci...
– Sve je bez aditiva, a dostavljamo i u manje ekotrgovine u Zagrebu. No, surađujemo i s Tehničkim muzejom, samoborskim školama... Djeca iz OŠ Rude dolaze na radionicu izrade greblice – ističe Jelena Nikl.
Od 2007. rudarska je greblica uvrštena na popis zaštićenih dobara hrvatske nematerijalne baštine, a zaštićen je i proces pripreme.
kako sam usao u srednje godine zivota tako mi se sklonost prema izradi tradicionalne "domace" hrane iz dana u dan povecava i postaje kao still zivota, hobi. osobito mi je drago cuti da su nasi tradiconalni recepti zasticeni i ozivljenii putem ovakvih obrta koji cuvaju tradicionalne vrednote.