Zabluda je da su teniski reket u ruci četverogodišnjaka, karate pojas na petogodišnjaku ili papučice za ritmičku gimnastiku već na trogodišnjakinji ponajbolji put za dječje zdravlje i eventualne buduće sportske uspjehe. 

Za sportsku i zdravu budućnost djeteta od jedne su discipline, kažu stručnjaci, u predškolskoj dobi, pa čak i tijekom prva četiri razreda osnovne škole, puno bolje takozvane univerzalne sportske aktivnosti, na kojima se dijete upozna s različitim sportovima. 

– Sa sustavnim treninzima većine sportova ne treba kretati prije djetetove osme, devete godine i poslije. Idealno je da djeca u nižim razredima osnovne škole prođu izobrazbu za cijeli spektar sportova, poput škole plivanje, škole skijanja i sl., a da se tek potom, prema interesima, specijaliziraju. 

Upozoravajuće brojke 

Iskustvo pokazuje da prerani počeci sustavnim bavljenjem sportom ne daju očekivane rezultate – razbija uvriježeno mišljenje kako je važno što prije uključiti dijete u neki sport dr. Dragan Milanović, profesor teorije treninga i razvoja kineziologije na zagrebačkom Fakultetu za fizičku kulturu. Što izabrati za svoje dijete premišljaju mnogi roditelji upravo ovih dana. S početkom nove školske i vrtićke godine počinje, naime, i sezona upisa u razne dodatne aktivnosti. Bavljenje sportom, dakako, pri vrhu je aktivnosti koje se preporučuju za slobodno vrijeme djeci. Sadašnje su brojke, pritom, daleko od željenih. U Hrvatskoj se tek oko 20 posto učenika organizirano bavi sportom, a cilj je da ih se uključi 35 posto. Pritom, u Zagrebu, recimo, tek svaki deseti osnovnoškolac bavi se nekim sportom kroz školske klubove, kako kaže Ivana Jukičić, stručni suradnik sportskih aktivnosti za osnovne škole u zagrebačkom Školskom sportskom savezu. 

– Prije desetak i više godine brojke su bile veće. Tada je u školskim klubovima bilo angažirano i 20-ak posto osnovnoškolaca – dodaje I. Jukičić. Za dječake je, inače, nogomet i dalje neprijeporni broj jedan. Po broju djece koja biraju taj sport košarka je na drugom, rukomet na trećem, odbojka na četvrtom, a atletika na petom mjestu. 

Blanka motivira 

– Kod djevojčica je najpopularnija odbojka, a slijede atletika, košarka, rukomet i plivanje. Tako je manje-više stalno, s tim da interes za neke sportove poraste nakon održavanja većih prvenstava, a pogotovo nakon uspjeha hrvatskih sportaša, poput Blankinih ili naših rukometaša i slično – kaže I. Jukičić. 

Za popularizaciju sporta, dakako, ključno je i je li društvo djeci stvorilo uvjete za masovno bavljenje sportskim aktivnostima. U Hrvatskoj to danas nije prioritet, a dr. Milanović podsjeća kako je sport i potreba i pravo djece. 

– Sport čini samo dobro i za psihički i za fizički razvoj djece, ali i za njihovu socijalizaciju – poručuje dr. Dragan Milanović.

Za sustavno bavljenje nekim sportom, kroz treninge u klubu, dob je, dakako, važna, ali nema koristi od preranih početaka. Dr. Dragan Milanović kaže da, primjerice, s intenzivnim treninzima plivanja ili ritmičke gimnastike ne treba kretati prije osme ili devete godine djetetova života. Za tenis i skijanje najbolje je pričekati da dijete navrši devet ili deset godina. Treninzi košarke, odbojke, rukometa ili nogometa ne preporučuju se prije desetog djetetova rođendana.

Za vaterpolo, primjerice, treba pričekati i jedanaest navršenih godina. Za džudo je preporučena dob 12, a s atletikom se može početi i godinu prije. Umjetničko je klizanje, primjerice, sport s kojim se može krenuti ranije, već sa sedam ili osam godina.