Na putovanje u prošlost ovog vikenda vode nas istarski povjesničari i njihovi gosti na međunarodnom znanstvenom skupu Istarski biennale. Tema je kultura stanovanja na jadranskom prostoru (“Domus, casa, habitatio”), a osim rasprava, u iduća tri dana sudionici će poći i u obilazak Istre i Dalmacije. Ugledni predavači vremeplovom će ih odvesti u prošlost, u domove suknara, doznati o higijeni, uvjetima stanovanja u Istri, Rabu i Trogiru, Vipavi... te u domu kao mjestu sigurnosti i(li) nasilja za ženu.

Plavokrvni Porečani

Skup se održava u Zavičajnom muzeju Poreštine koji na taj način obilježava i Međunarodni dan muzeja. Tema kojoj je ovogodišnja obljetnica posvećena jest „Muzeji i sjećanje: predmeti pričaju tvoju priču”, a organizatorima je misao vodilja bila ostavština obitelji Polesini. Predstavljeni su i predmeti iz ostavštine Polesini koji dokumentiraju povijest jedne od najznačajnijih istarskih plemićkih obitelji. Oni ujedno pričaju priču i otkrivaju mnogima nepoznate detalje o životu stanovnika tadašnjeg Poreča i njegove okolice od 18. do 20. stoljeća. Prava je rijetkost, a, eto, Porečani imaju tu ekskluzivnu prigodu da postoji i živući član obitelji koja je uvelike obilježila povijest grada pa će tako o obiteljskim sjećanjima vezanima uz Poreč govoriti osobno Gian Paolo Polesini, posljednji potomak plemićke obitelji.

Potomak porečkih plemića novinar je koji živi i radi u Udinama, a svoje je viđenje života vlastite obitelji objavio u knjizi „Sangue blu”.

Biskupi, zastupnici i graditelji

Plemići Polesini, inače porijeklom iz Motovuna, odigrali su značajnu ulogu u političkom, društvenom, gospodarskom, kulturnom i znanstvenom životu Poreča i Istre. Dali su svoje predstavnike u redovima biskupa - Francesco Polesini (1729.-1819.) te Gian Paolo Polesini (1818.-1882.), predsjednika Pokrajinskog sabora Markgrofovije Istre, zastupnika u Carevinskom vijeću. U drugoj polovici 19. stoljeća braća Polesini ostavila su u Poreču građevine koje se i danas nalaze na razglednicama grada: Benedetto (1861.-1952.) i Giorgio (1864.-1926.), poznati i kao graditelji dvorca Isabella na otoku Sv. Nikole i obiteljske kuće na rtu porečkog poluotoka (danas Vila Polesini). Obitelj se potkraj Drugog svjetskog rata odselila u Italiju.