– Nečuveno! Prljavo, skupo, neispravno i neljubazno, tako bih nazvala pokušaj unajmljivanja ležaljke u našem turističkom biseru, u Poreču – kazala je naša čitateljica.

– Sezona je počela, želimo turiste, zaradu od njihova boravka, a usluga koju smo spremni pružiti ispod svake je razine – objašnjava revoltirana čitateljica te dodaje:

– Odlučila sam unajmiti plastičnu ležaljku uz kafić na plaži u boriku. Kafić sa slamnatim krovom i tiha džez-glazba činili su mi se idealnim za sunčanje u tišini. Međutim, za najam ležaljke, koji sam platila 20 kuna, nisam dobila nikakav račun, a i morala sam je sama skinuti s gomile. Kada mi je to konačno pošlo za rukom, ustanovila sam da je zamrljana kapljicama smole koja je kapala, a i ostacima crnog vina te da je blatna. Tražila sam da je obrišu, a konobarica mi je ponudila na posudbu spužvicu kojom čisti šank.

No, njezinoj avanturi s ležaljkom tu nije kraj. Kada ju je napokon sama dovukla do mjesta uz obalu, ustanovila je da je ležaljka napukla pa je, naslonivši se, završila na leđima.

– Više mi nije bilo ni do čega. Iako sam platila, čistila, vukla i trajno uništila ručnik i odjeću smolom, pokupila sam se i otišla. Nitko od osoblja kafića nije se osvrnuo niti mi se ispričao. Ondje više, zasigurno, nikada više neću ići niti to mjesto ikome preporučiti. Neka odluče hoće li se baviti iznajmljivanjem ležaljki ili ugostiteljstvom!

Iznajmljivanje ležaljki unosan je ljetni posao jer jednu ležaljku ili suncobran zakupci koncesije mogu iznajmiti dva, a ponekad i tri puta u danu. Cijene su od 20 kuna za ležaljku, 25 za suncobran pa naviše, ovisi o vrti plaže i koncesionaru koji bi za svaku naplatu trebao izdati račun, a ne kontrolni listić. 

– Može se dogoditi da negoduju što vam moraju donijeti ležaljku, no tada, znajte, nisu u pravu jer, kaže Tomislav Lončar iz Udruge za zaštitu potrošača, ležaljka mora biti čista i dezinficirana.