Pogled na bjelinu krinke nastale pod vještim rukama u maloj radionici Loredane Musizze njoj je poput poziva na igru, natjecanja u kreativnosti, poriv da bjelinu “okiti” sjajem, viticama, ogledalcima, pospe je svjetlucavim prahom... udahne joj život. Loredana krinku pretvara u unikatno remek-djelo koje neće samo skriti lice ljubitelja karnevala nego i krasiti zidove, vitrine ponosnih vlasnika. 

Iz Vabrige u Hollywood po Oskara  

Punih petnaest godina Loredana stvara maske koje su, kaže, obilježile njezinu životnu, i ljubavnu priču. Danas uspješna poduzetnica i, kako kaže, “najveći mali izvoznik na veliko”, Loredana je u Vabrigi, mjestašcu na pola puta između Poreča i Novigrada, otvorila svoj – laboratorij za izradu venecijanskih maski u kojem sve pršti od kreativnosti. 

– Nas šestero zaposlenih “oživimo” otprilike desetak tisuća unikatnih maski na godinu. Iz Vabrige putuju u Veneciju, a svaka od njih ima certifikat da je pravi ručni rad. Kamo ih nose njihovi novi vlasnici, mogu samo zamisliti, no znam da su neki komadi obišli svijet, pa se čak i proslavili u Hollywoodu – šali se Loredana. Uistinu, maske nastale u maloj Vabrigi, korištene su tijekom snimanja Kubrickova filma “Oči širom zatvorene”, a nosili su ih Tom Cruise i Nicole Kidman. Iako se samim pogledom na pitoresknu Vabrigu, nekada ribarsko seoce, čini kako Loredani, inače ponosnoj vlasnici maslinika i proizvođačici izvrsnog maslinova ulja, inspiracije ne nedostaje, ona je, kaže, crpi u Veneciji. Serenissima je, priznaje nepresušan izvor, a ondje se Loredana i “zarazila” kreiranjem, izradom i oslikavanjem maski. 

– U Veneciju sam otišla za srcem kada je moj suprug Ugo ondje počeo studirati. Tada mladi i zaljubljeni Ugo i ja studentski smo proračun nadopunjavali oslikavanjem maski u manufakturama. Nisam slutila da će kist, ljepilo i crtanje postati moj životni poziv – prisjeća se kreativna i nemirna poduzetnica svojih početaka. 

– Prva maska koju sam napravila bila je jedna mala colombina, krinka koja je prekrivala samo oči. Majstor mi je pustio na volju, a ja sam je presvukla u brokat i udahnula joj dah baroka. 

Zaljubljenica u barok  

Bila je to, dakako, ženska krinka koja bi, da sam je napravila nekoliko stoljeća prije, sjajno pristajala kakvoj dami u krinolini koje su ih nosile cijele godine – objašnjava Loredana koja je živeći u Veneciji do u detalje proučila tamošnju povijest, običaje, kulturu odijevanja, ali i gastronomiju. 

– Ostavljam prostora za “ultimo ritocco” – posljednji dodir i zaštitni znak butika koji će maske prodati: zlato, perje, šljokice... sve može, ali i kod maski ima mjera – kaže Loredana. Puno prije no što čarolija boje udahne život maski u Loredaninu laboratiju, ona se “gnijezdi”. Za izradu maske potrebno je vrijeme i strpljenje, mekani papir poznat kao “carta lana”, vazelin i smjesa nalik ljepilu za tapete. Smjesa se ulijeva u negative od gipsa premazane vazelinom kako se ne bi zalijepila. Vrlo pažljivo slažu se slojevi papira i premazuju smjesom da bi se nakon dugog sušenja nježno vadili. Tek tada kreće detaljna obrada, izrezuju se oči i do savršenstva bruse i poliraju rubovi kako bi bila ugodna za nošenje. Slijedi premazivanje temeljnim bojama pa tek onda umjetnički rad i crtanje. Ženske maske su sjajne i svjetlucave, s puno perja, jer one poput svraka vole sve što sjaji, a muške umjerenije, u bojama starog zlata, a neke čak i ostaju posve bijele, tek zaštićene lakom. No i u izradi maski postoji moda i trendovi, ali oni su uvijek “podvučeni” povijesnim temama.