Biti “single” mnogi doživljavaju – dijelom zbog osobnog subjektivnog osjećaja da su “promašeni slučajevi”, dijelom zbog takva stava sredine u kojoj žive – lošim statusom. No, samci, pa i oni koji su ih spremni prozvati, rugati im se i etiketirati ih, zaboravljaju na dobre strane samačkog života. Dok su muškarci samci u kategoriji onih koji se provode, dobro zabavljaju i prati ih glas zavodnika, žene bez partnera najčešće opisuju kao stare cure, usidjelice, očajnice u apstinencijskoj krizi i u vječnoj potrazi za nekim tko bi ih oženio...

Pogledajmo njihove živote na ovakav način: slobodne žene mogu jesti što, gdje i kad zažele. Ne trče kući kuhati ručak noseći u rukama pune vrećice, a mogu jesti s nogama na stolu pred TV-om. Nitko im ne monopolizira krevet u kojem se mogu rastezati do mile volje, puniti ga i prazniti kako im se prohtije. “Singlice” mogu koketirati koliko ih je volja, pokupiti se kad im to dosadi, izlaziti i družiti se kad god im se prohtije. Dobra je strana i to da ne moraju vječno biti uređene, frizirane i depilirane kako bi pred partnerom uvijek blistale u najboljem svjetlu, a u kriznim trenucima, kad se zažele društva, uvijek se mogu pokupiti roditeljima ili prijateljima.