Netko zločest već je odavno konstatirao da će svaki pametni liječnik, suočen s problemom koji ne može objasniti, posegnuti za onom čarobnom formulacijom da je „sve to na psihičkoj bazi“. I najčešće će biti u pravu.

Stres slabi vid 

Primjera i dokaza je bezbroj. Od niza Seyleovih primjera pogubnog djelovanja stresa, preko poznate „Batesove serije“ oftalmoloških pokusa kojima je dokazano da kvaliteta vida u svakoj sekundi ovisi o našem psihičkom stanju pa do zanimljivih otkrića trojice japanskih liječnika (Nagai, Sato, Matsumoto) o međuovisnosti učestalosti intenziteta treme i ruptura mišića kod vrhunskih sportaša. 

Drevni su jogiji prije nekoliko tisuća godina upozoravali na pogubnu moć psihičkoga utjecaja na tijelo i – ne bez razloga – u sve programe vježbanja uvrstili vježbe koje, poput zaklona koji danas predstavljamo, donose opći osjećaj opuštenosti i mira. Tako se neutralizira stres i brojne njegove pogubne posljedice. 

Vježba zaklon izvodi se u klečećem stavu (sjedeći na petama, ruku prirodno opuštenih u krilu). 

Uz mirni udisaj, naginjemo se natrag, oslonimo rukama iza sebe, zabacimo glavu i potpuno opustimo cijelo tijelo zadržavajući dah koliko nam je ugodno (kod iskusnih jogija to zadržavanje daha može potrajati i nekoliko minuta?!). 

Uz polagani izdisaj vraćamo se u početni položaj i potpuno opustimo prije novog pokreta. 

Višestruko opuštanje 

Sa svakim novim ponavljanjem pokreta bilo bi dobro postupno produljivati intervale zadržavanja daha dok potpuno opuštamo cijelo tijelo. Time višestruko potenciramo opuštajuće učinke ove vježbe, djelujući istovremeno na srce, cirkulaciju i opće zdravlje.