Kad me pitaju što radim, čime se bavim, i kada kažem da sam seksualna terapeutkinja, u većini slučajeva na licu sugovornika ugledam široki, iznenađen osmijeh popraćen ponekad s "oho" ili "opa". Sljedeće pitanje, uz već vragolast osmijeh, pun iščekivanja pikanterija, najčešće glasi: A što konkretno radiš? Moj odgovor da sjedim i razgovaram s ljudima najčešće ih razočara. To nije ona terapija koju su si zamislili! A eto, seksualna terapija izgleda baš tako: klijenti sjede, ja preko puta, pa razgovaramo o njihovim teškoćama, problemima, strahovima i nadama...

Glavni krivci – umor i stres

Tim je riječima Nataša Barolin Belić opisala svoj posao koji je Hrvatima još popriličan tabu. Naime, kroz ordinacije ukupno 12 seksualnih terapeuta, koliko ih ordinira u Hrvatskoj, trenutačno prolazi i manje od tisuću pacijenata koji su otvoreno zatražili pomoć zbog problema u postelji. A stručna pomoć zbog toga Hrvatima je, kako se ispostavilo, i te kako potrebna. Naime, jedna trećina žena i jedna četvrtina muškaraca imala je barem jednom seksualne teškoće u životu.

Troje uglednih hrvatskih seksualnih terapeuta – uz Natašu Barolin Belić to su i Tanja Jurin i dr. Goran Arbanas – slažu se da je hrvatska seksualna stvarnost zabrinjavajuća jer osim što je ignorantska spram seksualnih problema, opterećena je i brojnim seksualnim mitovima.

Ispitivanje koje su proveli na petstotinjak Zagrepčana pokazalo je da se 14,5 posto žena žali na nedostatak seksualne želje, dok je kod muškaraca riječ o četiri posto – onih koji to žele priznati. Žene im se najčešće javljaju upravo zbog smanjene ili odsutne seksualne želje te zbog problema u seksualnom uzbuđivanju ili postizanju orgazma.

No, naciju bi svakako trebao zabrinuti podatak da se sve više muškaraca – uz očekivane tegobe poput održavanja ili postizanja erekcije te prijevremene ejakulacije – također žali na nedostatak seksualne želje, a terapeuti su uočili da je to najbrže rastuća smetnja.

– Taj "trend" pojavljuje se u posljednje vrijeme u nas, kao i u cijelom zapadnom svijetu. Muškarce muče egzistencijalne brige, tempo rada i sve veća količina posla. Nevolja leži u tome što svoj problem uoče tek nakon nekoliko mjeseci, jer ga dotad pripisuju umoru i stresu, no problem i te kako postoji – tumači Nataša Barolin Belić, koja je zbog navedenih seksualnih teškoća bila prisiljena u svojoj ordinaciji napraviti i liste čekanja.

No, u odnosu na broj stanovnika i količinu seksualnih teškoća na koje upućuju istraživanja i iskustva, u pitanju je još uvijek mali broj pacijenata. Većina od njih, ispostavilo se, ne zna kako funkcionira njihovo ili partnerovo tijelo, zbog čega im seksualni život trpi. Svoje pacijente liječi razgovorom, literaturom i davanjem vježbi koje moraju odraditi za "domaću zadaću".

Psihijatar karlovačke Opće bolnice i seksualni terapeut dr. Goran Arbanas potpuno se slaže s kolegicom kada se radi o najčešćim problemima s kojima se susreće u radu s pacijentima, no zabilježio je i neke specifične.

– Znaju se javiti i ljudi zabrinuti zbog toga jesu li njihova seksualna maštanja ili aktivnosti normalni, ili se brinu da njihov partner/partnerica nisu normalni u seksualnom pogledu – otkriva dr. Arbanas, dodajući da se terapija prilagođava svakom pojedinom pacijentu, ovisno o uzrocima smetnje.

– Ponekad su to neke organske bolesti, ponekad lijekovi, droge, katkad duševne bolesti, primjerice depresija. Važno je procijeniti samu osobu i njezina partnera ili partnericu i njihovu vezu – kaže dr. Arbanas. Važan utjecaj, dodaje, imaju i sociokulturni utjecaji, jer postoje brojni mitovi i zablude o seksualnosti.

– Budući da sam liječnik, mogu propisivati i lijekove, tako da u određenim slučajevima koristim njih, a u drugima psihoterapiju. Također, tijekom psihoterapije koriste se i određene vježbe koje se rade kod kuće. Valja naglasiti da se nikakve vježbe ne rade kod terapeuta: pacijenti ponekad pogrešno misle da će morati nešto seksualno raditi u ordinaciji. Vježbe, ili ih je još bolje nazvati igricama, rade se kod kuće, s partnerom, te se o njima razgovara na seansi – ističe dr. Goran Arbanas.

Tijelo kao nepoznanica

U višegodišnjem radu s pacijentima seksualna terapeutkinja Tanja Jurin vrlo se često susretala s mlađim ženama koje imaju problema s izostankom orgazma – jer nemaju nikakvu "povijest" masturbacije, ni samostalno a kamoli s partnerom.

– Uvjerene su da je to nešto jadno i bez veze, pa se nisu uspjele upoznati ni s vlastitim tijelom, a k tome su silno opterećene pogrešnim stavovima da su neprivlačne. Također, o seksu imaju sliku kao o nečem nepriličnom, prljavom, zbog loše slike o sebi. Ne doživljavaju se privlačnima i vjeruju da nemaju pravo tražiti orgazam – kaže Tanja Jurin s odsjeka psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Govoreći o muškarcima, misli da uzroke rastuće nezainteresiranosti za seks treba tražiti u načinu života 21. stoljeća.

– Ne kreću se, sjede u zatvorenim prostorima, a neki od njih dijele život sa samosvjesnim, emancipiranim ženama koje znaju što žele u životu i u krevetu, pa ih gubitak dominacije tjera u seksualnu apatiju – zaključuje Tanja Jurin.