Narkobossovi na ulici imaju svoje dilere, a farmaceuti imaju liječnike. John Virapen nimalo ne dvoji dok izgovora takve optužbe. Ponovio ih je već milijun puta i ne namjerava prestati. Njima pokušava upozoriti javnost na opasnosti kojima ih svakodnevno izlažu goleme farmaceutske tvrtke reklamiranjem bezbrojnih tableta koje se zatim masovno gutaju. Osim toga, John Virapen želi umiriti grižnju savjesti. Muči ga što je punih 35 godina kao operativac radio u farmaceutskoj industriji, prvo kao trgovački putnik, a kad se pokazao kao talent za uvaljivanje lijekova, unaprijedili su ga u menadžera koji je obučavao vojsku ljudi da ga oponaša na terenu. Posao se uvijek svodio na podmićivanje liječnika da pacijentima nude njihove tablete i naviknu ih na njih te na davanje mita znanstvenicima da rezultate testiranja novih proizvoda, bez obzira na brutalne nuspojave, usklade sa željama njegovih šefova. Ukratko, osiguravao je da lijek od mjerodavnih dobije zeleno svjetlo za dolazak na police, a kad je već tamo, i da se izvrsno prodaje. Koja je svrha lijeka, je li koristan i kakve nuspojave može izazvati, ne samo kod odraslih nego i kod malene djece, u elitnom farmaceutskom svijetu apsolutno je, tvrdi, nevažno.

Ismijavao je lijek, ali ipak je uzeo mito

Jedan od njegovih najvećih grijeha zove se Prozac. Valjda nema osobe koja nije čula za te kultne antidepresive, tako vješto reklamirane da imaju čak i dozu mistične privlačnosti. John se pobrinuo da se izbace na švedsko tržište. Prvotno je Prozac trebao biti registriran kao pilula za mršavljenje, no u tome ih je omela prekomplicirana procedura (dodatna istraživanja), pa su zatražili odobrenje da taj isti agens, fluoksetin, bude lijek za smirenje. No, ispitivanja im nisu išla na ruku. Kao nuspojava pojavilo se samoubojstvo, većina testiranih nije ga dobro podnijela, od 11 tisuća koji su navedeni kao ispitanici, zapravo je ispitano samo 286 korisnika Prozaca, mnogi su od njega odustali zbog nuspojava. Psihijatrica iz medicinskog povjerenstva smatrala je da bi maksimalna doza trebala biti 5 mg, a jedna od najvećih farmaceutskih tvrtki u svijetu – Eli Lilly & Company, u kojoj je Virapen dugo radio kao glavni direktor švedske podružnice – tražila je odobrenje za 20 miligrama. Virapen je uspio pronaći psihijatra, Andersa Forsmana, čiji je identitet prema proceduri morao biti tajan, a koji je trebao pripremiti rezultate kako bi regulatorno tijelo moglo odlučiti hoće li odobriti lijek ili neće. Kad ga je prvi put sreo 1988., Forsman je ismijao Prozac. Idući put uzeo je 20 tisuća dolara da ga odobri. Ne samo da ga je odobrio već je Johnu pomogao “ispeglati” podatke pa su pokušaji samoubojstva u testiranjima pali u kategoriju “bez učinka” i više se nigdje nisu spominjali. Čak ni u uputama za lijek u SAD-u, gdje se na Prozacu danas godišnje zaradi milijardu dolara. Tableta je odobrena i u Njemačkoj, iako je samo godinu prije savezni ured za zdravstvo utvrdio da fluoksetin nije prikladan za depresiju, dapače, da je još i potiče te da nema dokaza za efikasnost i sigurnost. Europska agencija za lijekove 2006. je pak preporučila upotrebu fluoksetina kod djece uz naputak: “Roditelji i liječnici trebali bi brižljivo nadzirati djecu koja su njime liječena i paziti na samoubilačke namjere”. (!)

John Virapen, danas međunarodni poslovni savjetnik, tvrdi da je za farmaceute depresija plodno tlo jer definicija te bolesti nije jasna pa uz malo kreativnosti svi mogu biti depresivni (čudno je ako mijenjaš raspoloženja, a još čudnije ako ih ne mijenjaš). Hrvatima koji masovno gutaju tablete za smirenje Virapen poručuje: Svi su antidepresivi smeće! Dokazano nisu učinkoviti nego opasni. Bacite ih, bavite se sportom i zdravo se hranite. Ključan argument, dodaje, koji u korijenu sječe učinkovitost antidepresiva, jest “serotoninska muljaža”. Neki američki znanstvenici koji su proučavali teoriju serotonina zaključili su da neuroznanstvena istraživanja nisu našla nikakvu vezu između razine serotonina i psihičkih poremećaja te da čak nema ni znanstveno dokazane idealne kemijske ravnoteže serotonina, a kamoli patološke neravnoteže serotonina.

Sve navedeno Virapen je iznio u svojoj, ovaj tjedan u Zagrebu promoviranoj knjizi “Nuspojava: smrt – ispovijedi farmaceutskog insidera”. U njoj navodi i ostale lijekove za koje smatra da nikada nisu trebali ugledati svjetlo dana poput Zyprexa za shizofreniju, piše i o prijevari ljudskog inzulina, a veći dio prostora posvetio je djeci.

Liječnici imaju prevelik ego

Virapen tvrdi da su se farmaceuti posljednjih godina okomili na najmlađe. Američki psihijatri u skladu s mantrom “ajmo proširiti tržište – vidi koliko djece ima” izmislili su, kaže, ADHD – poremećaj hiperaktivnosti za koji prije nitko nije čuo, a danas je među najmlađima raširen poput prehlade. O tome cinično progovara u knjizi: “Dakle, vaša djeca ne funkcioniraju precizno kao švicarski sat? Stvarno biste se trebali zabrinuti. Kupite tabletu za prilagođavanje. Čak i vi to možete. Na sreću, Lilly je proveo istraživanje o tableti koja će vašu djecu učiniti bingo djecom”.

Danas farmaceuti ulaze u američke škole i djeci obećavaju karte za kino ako nagovore roditelje da smiju sudjelovati u upitniku. Neka od pitanja za djecu glase: “Je li bilo razdoblja kad te ništa nije veselilo i je li bilo razdoblja kad si mislio da ne izgledaš dobro ili da nisi pametan poput ostalih?” Čini vam se glupo? Evo rezultata: čak 8 milijuna djece u SAD-u legalno uzima tablete koje mijenjaju njihovu svijest. Ritalin, lijek za ADHD, 2004. godine propisivao se čak 20 puta češće nego 1995. Drugi lijek za taj poremećaj, Strattera, ima zanimljiv reklamni slogan: “Dan pod kontrolom, od ustajanja do odlaska u krevet”! Aktivna tvar u tom lijeku, kao i u Prozacu, potiskuje pohranu neurotransmitera serotonina u mozak. Švedska novinarka Janne Larson objavila je neobjavljene dokumente rasprave iz regulatorne agencije za lijekove, u kojoj je zabilježeno 130 pokušaja samoubojstva u samo 30 dana nakon liječenja Stratterom, a spominje se i 20 samoubojstava. Antidepresive kod djece smatra glavnim uzrokom agresivnih ispada (masovna ubojstva u školama), ponajprije američke djece, gdje je izvor farmaceutske industrije, koja se potom slijeva u ostatak svijeta.

Kad je riječ o liječnicima, koji često odlaze na “edukativne seminare” farmaceutskih tvrtki, smatra da većina njih nije svjesna da se njima manipulira, a zbog izraženog ega teško da će poslušati nekoga bez liječničke titule. S druge strane, farmaceuti financiraju većinu medicinskih fakulteta, tako da je utjecaj na buduće liječnike unaprijed osiguran. Ostaje samo buđenje svijesti ljudi. Virapen za početak postavlja pitanje: je li tableta ikada ikoga izliječila?