Kuhanje, peglanje, pospremanje, učenje s djecom, odlazak u nabavu... dio svakodnevice svake žene u većini se slučajeva uzima zdravo za gotovo. Bilo da je riječ o kućanici ili zaposlenoj ženi, kućanskim poslovima nikad nema kraja. Ne čudi stoga podatak da, kada bi žene platili za svaki sat rada u kući, mjesečno bi zaradile minimalno prosječnu hrvatsku plaću, što će reći nešto više od 5000 kuna. No tek će rijetki tu vrijednost i priznati.

Iako se povećava broj muškaraca koji pomažu svojim partnericama, neosporno je da i dalje upravo žena drži sva četiri zida kuće. Potvrđuje to i istraživanje Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) koje je pokazalo da je spremanje u kući obaveza žene (71 posto slučajeva), pranje u 80 posto slučajeva, a kuhanje u 60 posto. Muškarcima su, s druge strane, ostavljeni poslovi poput povremenih popravaka u kući (84 posto) te plaćanje računa (41 posto).

– Na neki smo način još uvijek u srednjovjekovnom, da ne kažem balkanskom modu, gdje je muškarac taj koji radi, a žena je ta koja je doma. I bez obzira na to što se to promijenilo u smislu da danas uistinu većina žena radi koliko i muškarci, ostali su krivi običaji, odnosno navike koje su prešle u predrasude, o kojima bi trebalo ozbiljno povesti rasprave – smatra prof. dr. Vladimir Gruden te postavlja zanimljivu tezu o tome da bi trebalo predložiti da svakoj ženi, kada se uda, počne teći radni staž.

Odakle to, na neki način, omalovažavanje rada koji čini temelj svake obitelji? Profesor Gruden objašnjava da je, kao i u većini stvari, riječ uglavnom o strahu.

– Često omalovažavamo ono što ne znamo raditi, čega se bojimo. Malo je onih koji mogu previti dijete, nahraniti ga i uz to istovremeno kuhati i pospremati. Nažalost, umjesto da kažemo "bravo, radiš nešto što je meni teško", nastojimo to omalovažavati – objašnjava Gruden, no zaključuje da se u mnogim obiteljima žene ipak cijene.