Ponešto zahvaljujući i ovom poslu, upoznao sam u Zagrebu dosta stranaca. Reklo bi se, s obzirom na to što mi sami mislimo o ovom gradu, u njemu ne bi htio biti nitko. A i nas je, novine pišu, sve manje. Ipak, stranaca je dosta. I to ne jednog profila, pa da su to samo neki direktori ili diplomati po zadatku. Nije to ni jedna nacija, pa da bi to bili neki jezikom nama slični ili tradicijski povezani. Ne, takvih je, koliko ja vidim, najmanje. Svega ovdje ima i svi dolaze iz istog početnog razloga. Nema ovdje takvog pritiska kakav moderno zapadno društvo nameće, a i sigurnost je na bitno većem nivou. Eto vidite kako je to dobro kada mi u novinama grakćemo čim se stopa nekog kriminala digne za neki postotak.
Vani ćete ipak teško večerima prolaziti kroz neke kvartove, pogotovo na biciklu ili pješice. Super i hvala lijepa. No, ovaj uvodnik ipak ne posvećujem strancima u Zagrebu, više ga posvećujem nama samima. Naime, dojam je iz druženja sa zagrebačkim strancima da se oni u Zagrebu snalaze daleko lakše. Otvaraju ljudi škole stranih jezika, pubove, nedavno je otvorena čak i pivovara. Svaki od njih, s kim god razgovarate, bavi se nečim što je sam smislio, što je uočio da u Zagrebu nedostaje. Naglašavam riječ “sam”. Je li doista moguće da smo mi sami za sebe u vlastitom gradu najmanje sposobni? Čini se da jest. Je li doista istina da se najteže uklapamo u vlastiti grad? Čini se da jest. Ima još nešto što su stranci u Zagrebu primijetili. Mi ovdje ne volimo uspjeh.
Oni takav osjećaj ne poznaju pa onda nemaju ni straha od toga da uspiju pa dođu na metu gdje se poduzima sve da se u tuđem uspjehu nađe pogreška i tako opravda vlastiti neuspjeh. Ti dečki jednostavno dođu i rade. Ne traže posao preko veze ili u državnoj upravi, redovita plaća zanima ih na način da je mogu osigurati sami. Ako se pri tome mogu i odlično zabaviti, super. A redovito i jest tako jer rijetko će koji od njih raditi nešto što zapravo ne voli. Odavno je u njihovim zemljama zavladala filozofija da materijalno dolazi samo kao posljedica bavljenja onim što voliš.
Zanimljiva tema o kojoj bi se moglo napisati stranice i stranice, kao i ispričati nekoliko konkretnih priča tih stranaca u Zagrebu, ali eto autor je uspio sklepati nekoliko rečenica.