Trgovačka žila kucavica grada. Tako su Zagrepčani nekada nazivali Vlašku ulicu. Maleni obrti, butici, privatni dućančići i saloni protezali su od Draškovićeve do Kvatrića. A kako je danas?
– Još se držimo. Iskreno, nije to ni sjena onoga kako je bilo nekada, ali Vlaška je još uvijek Vlaška iako ju je kriza dosta pogodila – govori Sandra Preis, koja tamo vodi obiteljski dućan. Otvoren je 1972. godine, a prvo je bio krojački obrt njezine svekrve po kojoj i danas nosi ime “Ljubica“, potom su se bavili proizvodnjom ručnika, a danas prodaju majice s tiskom, šalice, suvenire, satove...
Stalne mušterije
Potvrđuje to da Vlaška još ima onog starog “zagrebačkog duha” pa se tako u šetnji i dalje vidi više otvorenih nego zatvorenih dućana i situacija nije ni blizu loša kao u, primjerice, obližnjoj Martićevoj i Zvonimirovoj, u kojima ljudi dok hodaju odvraćaju pogled od propalih izloga.
– Istina je da malo tko danas dolazi u Vlašku u šoping, ali dobro je što se ljudi još uvijek šeću, a i tramvaj prolazi ovuda. Pa im zapne nešto za oko, uđu u trgovinu i kupe – govori pak Dubravka Bešlagić, koja radi u malom butiku Martina s odjećom. Već je tri godine u Vlaškoj i, kaže, zadovoljna je. Vlaška je karakteristična upravo po tome da je još nisu osvojili veliki brendovi, nego se tamo mogu naći mali obiteljski obrti i trgovine.
– Srebrnarnicu smo otvorili 2009. godine i odlučili smo doći u Vlašku jer je ipak još uvijek na dobrom glasu – objašnjava pak Elizabeta Gjergač iz srebrnarnice Gjoni. Iako tradicionalni, i tamošnji su se trgovci prilagodili suvremenom načinu poslovanja, pa kažu da komuniciraju s kupcima na internetu, da su aktivni na društvenim mrežama...
– Vlaška za 21. stoljeće – kroz smijeh napominju trgovci te dodaju kako su im posebno važne “stalne mušterije“. To su ljudi koji su, unatoč šoping-centrima, ostali vjeri malim dućanima. I iako još uvijek stižu novi kupci, ovi prvi su puno češći. Tako je isti krojački salon već 46 godina otvoren na adresi Vlaška 103. Otvorio ga je 1971. godine Vinko Sertić te je nosio njegovo ime. Danas se tamo pak, uz krojački obrt, nalazi dizajnersko prodajni atelje “Taja”, mlade dizajnerice Tatjane Sertić. Već na samom ulazu u slikoviti prostor jasno je što Zagrepčani misle kada kažu da “Vlaška ima dušu“.
– Ovdje danas prodajemo unikatnu odjeću i modne dodatke od prirodnih materijala koji su ručno šivani, ali i dalje se držimo tradicije te obavljamo krojačke popravke i šivanje po mjeri, po čemu smo poznati – objašnjava prodavačica Renata dok završava popravak gumba na jednim hlačama, baš kao nekada.
Smaug i Godzilla
Ipak, ne može se reći da u Vlaškoj nema zanimljivih noviteta. Tako je na broju 105 smješten Životinjski kutak, infocentar Zoološkog vrta i Dumovca. Građani se tamo mogu informirati o udomljavanju životinja, a u sklopu raznih programa mogu se upoznati i s egzotičnim vrstama. Stalni stanari u kutku su, primjerice, Smaug i Godzilla, bradate agave koje nisu dio tradicije Vlaškoj ulice, ali su se tamo sjajno uklopile.•
ja mislim da u vlaskoj ima svega i svacega a najvise torbara