Carstvo gljiva.
Tako se otprilike može opisati atraktivan postav smješten u stanu na trećem katu zgrade iznad Trga bana Josipa Jelačića. Ostvarenje je to životnog sna profesora Romana Bošca, idejnog tvorca Muzeja gljiva, koji ih proučava više od pedeset godina. Ideja je rođena još 1995., a gljive koje su tada ubrane stoje u vitrini i danas. I to u istom obliku i iste boje kakve su bile, na sobnoj temperaturi, u prostoru u kojemu vlaga ne smije biti iznad 40 posto. Tajna njihova netaknutog izgleda je u postupku koji prof. Božac revno provodi, a traje i po 200 sati.
Sa svih strana svijeta
– Svježe gljive prolaze kroz proces liofilizacije, koji počinje dubokim zamrzavanjem. Smrznute gljive idu u liofilizator koji stvara jako visok pritisak, pri kojem stroj sav zrak izvuče van. Tim se procesom zapravo izvlači voda iz gljive. Sadržaj vlage u gljivi tako se smanji na 5-6 posto – objašnjava prof. Božac dok pokazuje gljive lake kao perce.
Svaka gljiva u vitrini, dodaje, ima svoju priču, a donose mu ih sa svih strana svijeta. Ima ondje peharčeka, rupičarki, kopitara, slabunjavki, a pozornost privlače i crnogorična sjajnica, žilasta tavica, brezov djed, pasji stršak, vještičino srce.... Svoj je muzej profesor prijavio i za Guinnessovu knjigu rekorda kao najveću zbirku gljiva na svijetu. – Trenutačno je ovdje 1220 vrsta, a počeli smo s 43 kad smo muzej otvorili 10. svibnja 2013. Još 20 novih vrsta je na čekanju jer nemam više prostora gdje ih postaviti. Plan je doći do 2000 vrsta, a i više – ističe prof. Božac.
Pregovara o širenju muzeja, a postoji i stan od 180 kvadrata odmah pored ovoga, u kojemu bi trebao smjestiti novih deset vitrina, dvoranu za predavanja i garderobu za posjetitelje. – Otkako je muzej ovdje, otkrili smo niz novih vrsta. Tu je izložen i rovinjski tartuf koji su pronašla moja dva psa u okolici toga grada. Zato sam mu nadjenuo ime Tuber donnagotto, po njihovim imenima. Jedan pas zove se Gotto, drugi Donna – govori prof. Božac.
U muzeju su i tartufi koje je našao na Peščenici, ali i gljiva koja je stigla iz Rusije, a još uvijek nema ime.
Gradski prostor
Uza svaku gljivu stoje i napomene: otrovna, smrtno otrovna, uvjetno jestiva, jestiva, vrlo ukusna.
– Najotrovnije su vrste, koje se ovdje može vidjeti, zelena i bijela pupavka, od kojih smrt vrlo brzo nastupa nakon što se uoče znakovi trovanja. No, ako ih ne pojedete, bezopasne su, tako da nije trebalo posebno paziti pri rukovanju njima. Možete ih i ljubiti i neće vam biti ništa – šali se prof. Božac, koji je prostor na korištenje dobio od Grada Zagreba. Radno je vrijeme muzeja na Trgu bana Jelačića 3 od ponedjeljka do petka od 10 do 17 sati, a ulaz je besplatan.
