– Jeste li jutros provjerili gume na autu i ulje u motoru? A brisače i žmigavce? Niste? I nije vas bilo strah kad ste sjeli u auto, iako je veća vjerojatnost da ćete poginuti u nesreći na cesti nego u avionu? – upitao je dugogodišnji pilot i kapetan Hrvoje Rosandić nekolicinu ljudi okupljenih u dvorani jednog hotela.
– Mene je bilo strah. Mislio sam da će se kolega namjerno zabiti autom u zid, samo da ne dođe na ovaj tečaj. Toliko ga je strah letenja u avionu – našalio se jedan muškarac, koji se s još deset supatnika i šest supatnica odlučio obračunati sa svojom najvećom noćnom morom: strahom od letenja. Dok su novinari još umorno trljali oči, polaznici tečaja oslobađanja straha od letenja bili su i te kako razbuđeni. Neki od njih, priznali su, posljednjih tjedan dana, otkako su se prijavili na tečaj, nisu spavali možda ukupno šest sati.
– Strah nas je smrti, trenutka prije pada aviona, činjenice da nemamo kontrolu u svojim rukama ni tlo pod nogama, da će se avion zapaliti, krilo puknuti, a moguće je i da mehaničari pri pregledu aviona stave krive šarafe – uglas su iznijeli sve moguće apokaliptične scenarije i strahove zabrinuti tečajci.
O. K. je čak i ako otpadne krilo
Statistike pokazuju da strah od letenja osjeća 64 posto žena i 36 posto muškaraca. Tek sjedeći među tim ljudima shvatite koliko je njihov strah ozbiljan i neugodan. Pomislite na trenutak i da nema šanse da će u nešto manje od 10 sati, koliko tečaj traje, itko uspjeti iz njih iskorijeniti fobiju koja im se uvukla pod kožu. Okupilo se ljudi različitih dobi i profila, starijih, mlađih, onih koji su već letjeli, onih koji baš nikad nisu sjeli u avion... Uobičajena “slika” na tečaju koji se jednom do dvaput godišnje organizira od 2000.
Unatoč početnoj skepsi, ispostavilo se da dobro uigrana ekipa predavača ima rješenje. Tečaj je počeo meditacijom s terapeutom Sinišom Boškovićem, a uslijedili su razgovori o tehničkim aspektima leta kako bi polaznici shvatili da je cijeli proces usmjeren na njihovu sigurnost. Pilot Rosandić s 13.000 sati letenja po cijelom svijetu objasnio je da se avion prije polijetanja nekoliko puta temeljito pregleda, a može sletjeti i s ugašenim motorima, pa čak i ako mu otpadne jedno krilo. U istom tonu nastavili su i Želimir Trifunović iz kontrole leta te Tatjana Vasilevska, stjuardesa s 24-godišnjim iskustvom.
Dvoje je odustalo
Onima koje brinu turbulencije meteorologinja Ana Bago objasnila je da ih zamisle kao valove na moru koji su možda neugodni, ali uglavnom bezopasni. “Točku na i” stavila je psihologinja Lucija Veličan koja je kroz razgovor, ali i vježbe disanja i relaksacije, polaznicima olakšala suočavanje sa strahom.
– Niste se rodili sa strahom, naučili ste ga – istaknula je Lucija Veličan. Lako za reći, teško za učiniti, složit će se polaznici. Ipak, check-in su uspješno odradili, a kako se približavao ukrcaj u Fokker-100, lica su im mijenjala boje, a dlanovi se znojili. Za dvoje polaznika strah je bio prevelik pa su odustali, a za ostale je 25-minutni let preko Velike Gorice do Karlovca i nazad bio poput mačjeg kašlja. Zabrinuta lica zamijenili su vedrima, ali i ponosnima. Osim što su se suočili sa strahom, bili su i posljednji polaznici tečaja koji su poletjeli sa starog terminala zagrebačke zračne luke.
– Sad napokon mogu u Ameriku! Prije sam zbog posla letjela dva do tri puta mjesečno, ali nakon jednog leta punog turbulencija u avion nisam sjela. I tako 10 godina, sve do danas – s olakšanjem je rekla Marijana Džolić.
Nakon toliko letenja postaju mi najteži letovi koji traju par sati ili čak manje. Na interkontinentalnom letu obično spavam 8-9 sati i najlakše ga podnesem.