Tko bi prije 20-ak godina rekao da će se u modu vratiti – brade!? Eto, to je činjenica, lumberjack stil već je neko vrijeme trendovski, a te brade netko mora i održavati.
Posebne oštrice i žileti
Brođanin Marko Šimunović (31) karijeru i život pronašao je u Zagrebu. A karijera je upravo to – šišanje i brijanje na taj moderan način.
– Svi veliki ljudi u povijesti nosili su brade i brkove, vosak za brade nije mogao kupiti svatko. Bradom se izdvajaš iz mainstreama – kaže Marko koji je nedavno svoj Polypus studio iz Gundulićeve preselio u Biker’s Beer Factory u Savskoj, gdje se sad zove Polyboy.
– Brada je oduvijek bila tu, nije to ništa specijalno, već razlika između žena i muškaraca – nastavlja.
Išao je u frizersku školu, no za ovakvo brijanje školovao se sam, prva su mu ljubav bila geometrijska šišanja, brijanje je učio od starih brijača.
– Kako je britva u nas zabranjena, koristim kombinaciju posebno napravljenih oštrica i žileta. Ljudi mi uglavnom prepuštaju da ih uredim onako kako ja mislim da ih treba dotjerati. Traže nas i drugdje, dosad smo imali čak 26 evenata. Zato imamo pop-up barber shop, možemo se pojaviti svugdje – govori živopisni Šimunović.
Nije priča ove brijačnice samo to što nudi trendovski tretman. Sve će vam biti jasno ne kada uđete, nego čim mu se približite.
– “Furamo” pin up i rockabilly stil, sve od 1900. do 1960-ih, do hippyja! Nema ovdje ništa iz Ikee ili drugog trgovačkog lanca. Sve nabavljam sam, na Hreliću i na Britancu ili od trgovaca retro asortimanom – govori Marko.
“Nitko ne gleda u mobitel”
Sve je u lokalu po uzoru na prošla vremena. Ruski ventilator iz 50-ih za koji Marko kaže da rashlađuje u pet minuta i nikad ne “rikava”, prva ručna mašinica za šišanje, sušilo u obliku revolvera koje košta 1500 eura... No, posebnost su stolci. Najstariji je iz 1907. U potpunosti je obnovljen, a zanimljiv je trik rotiranje sjedala, što je bio način na koji su se stari brijači rješavali dlaka. Tu su i dva stolca iz 60-ih i 80-ih, a posebna su zafrkancija ukrasi. Sjajno je vidjeti originalnu Disneyjevu šalicu iz 1951. Ovdje je čak i frizerska knjiga na hrvatskom jeziku iz 1937., ali i jedna njemačka iz 30-ih s onodobnim uzorima.
– Ovdje nitko ne gleda u mobitel i ljudi više dolaze zbog druženja nego zbog šišanja. Osim toga, ovo je i promocija starih zanata, način da ih ljudi uoče, i kvalitete koju oni donose. I sam vozim jedan “Sentimental Bike”, govori Marko. Za kraj stereotipno pitanje o traču vezanom uz muške frizere.
– Ima sjajnih frizera gejeva, ali ima i frajera, ja sam u toj drugoj skupini – završava Šimunović.
Brada i brci su super ali tatoo i pircing su fuj