Jurjevska 5. Tako je obitelj Mažuranić nazivala kuću u kojoj su boravile generacije.
Više od stotinu godina bio je tu centar društvenih događanja. U toj su se kući donosile političke odluke, obavljali poslovni razgovori. Preko čaša i tanjura, šale se nasljednici obitelji, može se ispričati veći dio hrvatske povijesti 19. stoljeća.
U vrtu stajao i ringišpil
A sve je počelo 1880. kada je ban Ivan Mažuranić kupio kuću. Zapravo, počelo je još puno prije. Nije slučajno ban Mažuranić kupio baš tu kuću. Više od 50 godina dolazio je tamo, zajedno s ostalim istaknutim ilircima, u – gostionicu. “K Paradeislu” su dolazili, znalo se tada, pristaše toga pokreta, a bilo je to i izletište pa je u vrtu stajao i ringlšpil. Kasnije je tamo svoje djetinjstvo uz djeda provela i Ivana Brlić-Mažuranić, a kuću je 1990-ih Hertha von Gagern, udovica slikara Vladimira Mažuranića ml., prodala u privatne ruke, nakon neuspješnih pregovora s Gradom Zagrebom. Rasprodan je i dio inventara, uglavnom Hrvatskom povijesnom muzeju, no nešto je još ostalo u vlasništvu obitelji. Danas namještaj, umjetnine i čitava biblioteka stoje u Villi Ružić u Rijeci, a tamo je i fotelja u kojoj je umro ban Mažuranić.
– Spomenička knjižnica i zbirka Mažuranić-Brlić-Ružić i Fondacija Matilde Ružić jedina je privatna u Hrvatskoj, a otvorena za javnost. Jurjevska 5 danas je rezidencija španjolskog veleposlanstva – kaže Theodor de Canziani, skrbitelj zbirke, dodavši da je s banom Mažuranićem u kući živjela supruga Aleksandra, sestra Dimitrije Demetra, te desetak članova obitelji.
– Život kuće s mnogim ukućanima te poslugom i kućnim ljubimcima bio je izuzetno živ, a Ivan Mažuranić bio je dominantna figura kojemu su u vizite i na ručkove te večere dolazili mnogi političari, znanstvenici, umjetnici toga vremena – kaže de Canziani. Svakodnevica je zabilježena i na crno-bijelim fotografijama, koje je u albumima čuvala Alka Mažuranić Nestoroff, u obitelji zvana “teta Alka”. Sačuvala je tako i fotografiju na kojoj pozira sa sinom Hristom te suprugom Dimitrijem Mintchuom Nestoroffom ispred kipa svetog Jurja, koji danas stoji ispod Kamenitih vrata.
– Skulpturu sv. Jurja, rad kipara Windera i Kompatschera, kupio je dr. Želimir Mažuranić, pravnik, ministar i senator, od prijatelja barona Libermanna Roswissea iz njegova dvorca u Mallnitzu u Koruškoj 1936. s namjerom da je pokloni gradu, no spletom političkih igara do toga nije došlo pa skulpturu smješta u park Jurjevske – kaže de Canziani.
Akcija preseljenja
Preseljenje na današnje mjesto odvijalo se u organizaciji ing. Viktora Ružića, prapraunuka Ivana Mažuranića i Braće Hrvatskog Zmaja, i to 1990-ih, točno pedeset godina od iste namjere Želimira Mažuranića.
