Da bi se problem riješio, treba ga za početak definirati i priznati da on postoji. No to je tek prvi korak koji sigurno neće potpuno riješiti problem. On neće sam od sebe magično nestati dok nadležni samo gledaju u njega iako je upravo to često taktika gradskih vlasti. Pa se tako redovito nakon prvih jačih pljuskova počinju javljati građani kojima su domovi, ulice, podrumi i garaže nakon svake jake kiše potpuno potopljeni i tako već – godinama.
I svake jeseni kreće ista priče. Sve je hladnije, vrijeme je sve lošije i kiše su sve jače. Svaki se dan javljaju Zagrepčani kojima ne funkcionira odvod ili nikada nije napravljen, kojima ulica nije dobro asfaltirana… Sve su to problemi za koje nadležni dobro znaju i svake godine obećavaju da će se “uskoro” riješiti. Problem je očigledan, no to nimalo ne pomaže u njegovu rješavanju jer ga se ignorira do “uskoro”. Do nekog boljeg vremena kada će biti više novca, kada će biti riješeni imovinskopravni odnosi… Građani stoga pokušavaju pregrmjeti jesen i zimu uz obećanja koja se ne ostvaruju, a nadležni se nadaju da će još jedna sezona tako proći bez previše bune nezadovoljnih građana. Ma najbolje čekati do proljeća i ljeta kada kiše više neće biti. Po suhom vremenu problem ipak mogu puno bolje ignorirati. Možda nadležni smatraju da je to njihovo magično rješavanje problema koje čekaju. Ali nije.
Da se barem jednom topliji mjeseci ne potroše na žmirenje i okretanje glave od problema, nego na radove i njihovo rješavanje, građani po zimi ne bi morali strepiti od svake kiše. Trg u Španskom ne bi bio potopljen, građani u Svetoj Klari ne bi u čizmama hodali po dvorištu, podrumi u Dubravi ne bi bili potopljeni... To su samo neki od kvartova u kojima se problemi učestalo javljaju i u kojima će građani u ovo vrijeme živjeti uz pumpe za vodu sve dok nadležni ne preuzmu odgovornost i ne shvate da se ne čeka bolje vrijeme za rješavanje problema, nego njihovo djelovanje. •
Bandićeve kulise. Ljeti se deseci kilometara gradskih ulica i cesta preasfaltiraju, a već nekoliko tjedana nakon toga do izražaja dolazi "kvaliteta" izvedbe. Navikli smo na tu lošu, a skupu scenografiju koju određuje ravnatelj i scenarist Zagrebačkog Teatra Apsurda. Svestran i sposoban individuum, nema što.