Jedina nobelovska diploma koja se čuva u Hrvatskoj stoji u malenoj sobi Knjižnice HAZU na Strossmayerovom trgu.
“Leopold Ruzicka” jedino je što čitatelj može razumjeti gledajući povelju napisanu na švedskom jeziku.
Nobelovac fotograf
Original iz 1939. izložen je u sklopu Memorijalne sobe nobelovaca Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga i samo je jedan od predmeta kojima je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti nastojala predočiti život ove dvojice hrvatskih kemičara. Tamo su njihovi dokumenti, pisma, fotografije i osobni predmeti, a mogu se pogledati i dokumentarni filmovi, no i činjenice vezane uz Nobelovu nagradu. Iako dvije sasvim suprotne ličnosti, njih su se dvojica izuzetno dobro slagala, kaže akademik Vitomir Šunjić, koji je kao Prelogov student imao priliku upoznati i prvog hrvatskog nobelovca.
– Ružička je vodio veliku bitku da Preloga postavi kao svog nasljednika u Institutu za organsku kemiju i Laboratoriju u Zürichu, koji tada ima ugled svjetskog centra organske kemije. Prelog je bio izabran “jednoglasno”, dobio je samo jedan glas – Ružičkin – koji je očito bio dovoljan da ga zamjeni – kazuje akademik Šunjić, opisujući Ružičku kao eksplozivnog i sitnog (bio je visok samo metar i pol), a Preloga kao smirenog i povučenog. Rekonstruirali su tako Prelogovu sobu iz Züricha, u sklopu koje se nalazi dio njegove stručne biblioteke, namještaj iz njegove radne sobe, odijelo koje je nosio na dodjeli Nobelove nagrade 1975. te zbirka kutija šibica iz svjetskih hotela koje je skupljao tijekom svojih putovanja. Tu je i njegov mini fotoaparat koji je puno koristio jer je izrazito volio fotografirati.
– Slikao bi sve sudionike kongresa na koje je odlazio. A kad bi se kasnije susreo s nekim koga je već vidio na kongresu, izvadio bi fotografiju iz svog arhiva – kaže akademik Šunjić.
Austrougarska isprava
U Ružičkinoj sobi stoje, pak, ključevi njegova pisaćeg stola, austrougarska putna isprava, stare fotografije iz djetinjstva...
– Jednom sam ih vidio u knjižnici, Ružička je Preloga nekoliko puta slao po časopise, dok mu se na kraju Prelog nije obratio: “Jesam li slobodan, profesore?” Pazite, jedan je tada imao 75, a drugi 60 godina – kaže akademik Vitomir Šunjić.
Je li Ružičkino ime Leopold ili Lavoslav, pitali smo ga.
– Naslušao sam se rasprava, u Hrvatskoj je inzistirao na Lavoslav, a internacionalno su ga zvali Leopold. I na svakoj mu ispravi piše drugačije – kaže akademik Vitomir Šunjić.
