Sretni, ali skeptični. Ili, kako sami kažu, oprezni. Miješaju se osjećaji i reakcije stanovnika Resnika dan nakon što su gradonačelnik Milan Bandić i ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović najavili da se od projekta izgradnje spalionice na istoku grada – odustaje.
Otpad je biznis, a ne smeće
Resničani, koji su oduvijek bili protiv “tvornice karcinoma”, jučer su komentirali da ne vjeruju ništa “dok stvari ne budu na papiru”.
– Riječ je o potpuno zastarjeloj tehnici zbrinjavanja otpada, a mi valjda trebamo ići naprijed, a ne vraćati se sto godina u prošlost. Neka se donese plan koji će poticati recikliranje, mi to redovito radimo doma i funkcionira odlično. Kod kuće smo rješavali i biootpad, ali do razdoblja kada nam je još bilo dozvoljeno držati domaće životinje – objasnio je Mladen Habric iz Resnika dodajući kako najavu da spalionice u njegovu kvartu neće biti još sasvim ne može prihvatiti. Kako je rekao, zemljište kod pročistača otpadnih voda već je za to namijenjeno i nešto će se na njemu morati smjestiti.
– Nadam se samo da neće biti baš spalionica – iskren je Habric, a u stavovima ga podržava i resnički župnik Marijan Piskač, koji je sudjelovao i u prosvjedima ispred Gradske skupštine kada se donosio plan za otpad. Sa svojim sumještanima on je u dobru i zlu, objašnjava, pa ne vidi ništa čudno u tome da se s Resničanima bori protiv onog što potencijalno može ugroziti cijeli grad, a ne samo njihov kvart.
– Spalionica treba doći na dvjesto metara od prve kuće. Imali smo mi razna predavanja i projekcije koje je gradonačelnik organizirao, gdje su se pokazivali primjeri istih građevina iz, recimo, Beča. Ono što njemu nije bilo jasno jest da je ta spalionica 70 kilometara od prve kuće, a ne četiri koraka – objasnio je Marijan Piskač, koji oduvijek, kako sam kaže, tvrdi da bi o načinu gospodarenja otpadom trebala odlučiti struka. Jer, otpad je biznis, kaže svećenik, a nikako smeće.
– A stručnjak za otpad nisam ja, a definitivno nije ni gradonačelnik – rekao je Marijan Piskač, koji za odustanak od spalionice planira i “malu veselicu”. Resničani su se, govori, držali skupa kad je trebalo govoriti protiv, pa je red da se drže skupa i sad kad je plan za paljenje otpada tik do njihovih kuća otpao.
– Ako je to stvarno tako – ipak pomalo zabrinuto kaže svećenik, a skepsu dijeli i Branka Genzić-Horvat, predsjednica Udruge za zaštitu okoliša Resnik (UZOR). Odustaje li se zaista od spalionice, kaže Genzić-Horvat, nitko sretniji od Resničana, ali “razvoj situacije” pratit će i dalje.
– Zalagali smo se za ekološko zbrinjavanje otpada, kako u Resniku tako i u cijeloj Hrvatskoj. Rješenja postoje i za mulj iz pročistača otpadnih voda, koji je proglašavan glavnim problemom, a to je njegovo korištenje za pošumljavanje, za proizvodnju građevinskog materijala – govori predsjednica UZOR-a te dodaje kako Zagrebu treba ozbiljan i dobro razrađen plan zbrinjavanja otpada. Prijedlog Bandića i Dobrovića o recikliranju, koji podrazumijeva i kompostiranja u kućanstvima, smatra dobrim, ali “pred ljudima koji će provoditi plan zbrinjavanja velik je posao”.
Sumnjivo nam je to
– Potrebno je educirati ljude i poticati ih na reciklažu. A mislim da je Zagreb za to spreman – odlučna je B. Genzić-Horvat, koja ističe kako će i dalje pomno pratiti planove za Resnik. Već sad, kaže, pojavio se nacrt prijedloga Pravilnika o termičkoj obradi otpada koji je potpisao ministar Dobrović pa joj se odbacivanje ideje o spalionici ne čini konačnim.•
Hm, poznajući gradonačelnika Bandića još iz vremena kad je bio politički radnik na općini Pešćenica sedamdesetih i osamdesetih godina, svi mi znamo da nije loš čovjek. No međutim, njegovo trčkaranje i jurenje od jedne rupe do druge, od jednog šahta do drugog, što je njegov stil rada, ostavilo je traga na čovjeku, koji nije uspio sagledati nove trendove. Nikada, ali nikada, taj čovjek nije razgovarao sa pravim resničanima, nego sa ljudima koji su ovdje na ovom prostoru imali neke prljave ili osobne interese, a predstavljali su se kao domicilno stanovništvo. I zato je bunt bio ovakav kakav je bio i zato je, možda dobar čovjek, ali politički izmanipuliran i ponesen slavodobitnošću, naš Supermiki polomio zube i politički i ljudski na terenu koji mu je dao i ime i prezime, a i dobru plaćicu, da bi on za par judinih škuda i malo titranja muda, - okrenuo leđa ljudima koje nije smio ostaviti na cjedilu, jer je ovaj dio grada patio za vrijeme bivše Juge, otrovan kemijskom i svim ostalim prljavim industrijama koje su egzistirale na ovom području, ali su i lokalnom pučanstvu donosile neku korist i posao. Ova njegova uporno gurana varijanta spaljivanja svega što se baci u smeće i pogodovanja interesima spalioničarskog lobija i glupih spotića koje je plaćao grad, stvarno je prešla svaku mjeru bahatluka i bezobrazluka. Europa je po tom pitanju sve rekla. Zagreb je dno dna otpadnog biznisa. Zato što taj posao vode ljudi koji o njemu nemaju pojma. I tu su sve priče završile.