Počupani, uprljani, izgaženih cipela i pokidanih čarapa. Takvi dolazimo na posao – žale se putnici ZET-ovih tramvajskih linija 5 i 17 koji na posao idu ujutro, između 6.30 i osam sati ili, kako sami kažu, u vrijeme špice. Nema teorije, govore, da uđu u tramvaje žive li u kvartovima kao što su Vrbani ili Jarun, pa se nerijetko događa da se prvo odvezu na okretište Prečko ne bi li "uhvatili" prazan.
Neće nas (po)slušati
– Nemoguća je misija ujutro ući u peticu ili sedamnaesticu. Osnovnoškolci i srednjoškolci idu na nastavu, studenti na fakultete, umirovljenici na plac ili k liječniku, a mi na posao. Da se uđe u tramvaj, treba biti bezobrazan, gurati se preko ljudi, što, u teoriji, možete napraviti ako ne trebate imati ispeglanu košulju za sastanak ili čiste cipele – objašnjava Marta Vajdek te dodaje kako ujutro, kad ona kreće na posao, oko sedam sati, propusti i po tri-četiri tramvaja kako bi konačno ušla u neki koji je "koliko-toliko prazan".
Za javni se prijevoz, kako kaže, odlučila jer je mislila da će na taj način do posla stizati brže, budući da su gužve automobilom ujutro prema gradu goleme.
– Suprug i ja prodali smo automobil prije godinu dana, a sad ne prođe dan da ne požalim tu odluku. Dok dođem sa stanice Petrovaradinska do Vukovarske, gdje radim, osjećam se već kao da sam tu dionicu prehodala, a ne kao da sam se vozila. Gaze mi po nogama, preko mene se vuku da izađu, udaraju me laktovima... – opisuje ova informatičarka svoj put do posla.
Dodaje kako problem nije toliko u ponašanju ljudi u javnom prijevozu, već u malom broju tramvaja koji u "vrijeme špice" kreću s okretišta u Prečkom. Kako ističe M. Vajdek, sve bi popravilo još nekoliko tramvaja u jutarnjem terminu – kako se putnici ne bi gužvali.
– Vozni red je odličan. Odnosno, tramvaj dolazi na vrijeme, al' je pun kao šipak! Ja u njemu ne mogu ni stajati, a kamoli sjesti – kaže umirovljenik Ante Milić, koji, dodaje, izbjegava javni prijevoz ujutro, ali i oko 17 sati, kad se Zagrepčani vraćaju kući sa svojih radnih mjesta. Ipak, nešto je manja gužva popodne, ističe Milić, jer doma ne idu u isto vrijeme i školarci i odrasli, budući da đacima u osnovnim i srednjim školama nastava završi puno ranije.
– Rješenje je nekoliko dodatnih tramvajskih kola ujutro i nećemo iz njih izlaziti kao da stižemo iz bitke – sa smiješkom govori Milić te dodaje kako su stanovnici već pisali ZET-u, a i Gradu, da im uvedu dodatnih linija. Međutim, priznaje i kako to ne očekuje. – Neće nas nitko slušati, moramo se jednostavno naučiti prilagoditi. Sad je bolje jer se obnavlja Studentski dom Stjepan Radić pa nema toliko studenata, al' kad se vrate... – skeptičan je taj umirovljenik.
Najprometniji broj 12
I doista, čini se da će broj tramvaja na linijama 5 i 17 ipak ostati takav kakav jest. – Nismo povećavali broj tramvaja na tim linijama, a nemamo ni namjeru. I 5 i 17 voze vrlo često pa jednostavno za to nema potrebe – objašnjava glasnogovornik ZET-a Tomislav Jurić i dodaje kako te linije nisu najfrekventnije u gradu.
Najviše putnika, doznajemo, na liniji je koja spaja Dubravu i Ljubljanicu, odnosno na onoj broj 12. Nije to ni čudno, budući da na remizu na Ljubljanici dolazi velik broj putnika iz kvartova zapadnog dijela grada, pa i iz Zaprešića, te prema centru na posao kreću upravo dvanaesticom.
Korisnici se žale i iznose probleme iz prakse, a glasnogovornik ZET-a sve uvjerava da to nije istina i da za povećanjem nema potrebe. Pozivam ga neka se on osobno vozi tom linijom pa će vrlo brzo promijeniti mišljenje.