Čini li se nekome da je zagrebački gradonačelnik pomalo izvan kontrole? Već neko vrijeme samo hoda uokolo (što je uobičajeno) te sve više prijeti i vrijeđa (postaje uobičajeno).
Neobično je, pa čak i pomalo zastrašujuće, što za to neprilagođeno ponašanje na javnim mjestima Bandić dobiva ovacije gomile i revno klimanje glavama podređenih.
Je li moguće da taj Gruđanin u Zagrebu ima toliku karizmu da su mase izgubile zdravu pamet, a podređeni činovnici ili poniženi izvođači radova bilo kakvu razinu osobnog digniteta koja bi ih okuražila da usprave tu pognutu kičmu, pogledaju Bandića ravno u oči i kažu mu ono što mu ide?
Tako nešto u Zagrebu je, izgleda, nemoguće. Prvi gradski politikant, naš zagrebački gradonačelnik, zaštićen je nekom nevidljivom aureolom demagogije i populizma koja mu, eto, daje za pravo da najviše ponižava upravo one čije glasove traži; male ljude, gradske radnike.
Milan Bandić završio je Fakultet političkih znanosti i nakon toga tri godine radio je u tvornici Ledo. Bandić, dakle, ima vrlo malo pravih radnih iskustava osim onih političkih; zastupničkih i gradonačelničkih. Ipak, on se samoproglasio glavnim gradskim inženjerom, velikim sveznalicom koji je mrtav hladan nedavno u Sesvetskom Kraljevcu javno vikao: “Koji je idiot ovo projektirao?” A kad se iz drugog reda ukazao skrušeni projektant, Bandić je od njega radio još većeg neznalicu, nesposobnjakovića i idiota objašnjavajući mu što je i kako “trebalo napraviti”. Bila je riječ o tome da bi Bandić umjesto tri stavio jednu cijev, a čovjek je sve stoički morao otrpjeti jer koga briga što diplomirani politolog soli pamet inženjeru o tome kako urediti vodotok.
Bandića je podrška gomile tijekom tog povijesnog javnog ispada izgleda dodatno okuražila pa je nastavio s nizom sličnih uprizorenja. U posljednjem je radnicima Zrinjevca, Vodoopskrbe i odvodnje poručio da moraju lizati(!) Dubravkin put tako da se “sjaji ko pesu jajca”. Uz to je radnicima poručio: “Da ovako radite kod mene, ja bih vas zatvorio mjesec dana u podrum”. I tu je priliku politolog Bandić iskoristio da bi inženjerima objasnio tehničke aspekte uređenja Dubravkina puta: nagib, odvodnju, kanalizaciju... Jer ljudi su neodgovorni idioti te bez njega, velikog gradonačelnika, i to bi “zeznuli”.
A da je zagrebački gradonačelnik zaista umislio da ima neka robovlasnička prava (poput zatvaranja u podrum), otkrio nam je briljantni članak Večernjakove novinarke Lane Kovačević koja je razotkrila da su Bandićeve samohvale kako, dok svi ujutro spavaju ili “trljaju krmelje”, on u svom vrtu posadi tri reda raštike, najobičnija bandićevska tlapnja. Naime, svaki dan u Bandićevu vrtu na Savici po jedan radnik Zrinjevca kao rob radi za Bandića, a ponekad tako i njih šestero. Radnici Zrinjevca, dakle, svojim će znanjem i radom od Bandićeva vrta napraviti ogledni zagrebački vrtlarski raj da bi se njihov gradonačelnik mogao praviti važan dijeleći plodove sa svojim sugrađanima. A onda će ih bandićevski nekom drugom prilikom, sav zahvalan, ponižavati i vrijeđati poput lijenih i glupih gnomova ili trolova.
Primjere da je zagrebački gradonačelnik Bandić uvjeren kako je neka vrsta glavnog zagrebačkog poslovođe ima napretek. Jedan od primjera jest i onaj kad je došao popratiti uređenje stadiona Mladost prije velikog atletskog mitinga: “Ja bih ovdje vama najradije dvije žabe stavio da krekeću, napravit ćemo iz ovoga baru i dovesti ženke da zovu mužjake. Ali ovo nije bara, nego stadion, pa ovo je sramota”, govorio je Bandić. I svi su morali pognuti glave i navući zabrinute izraze lica. Bravo, Bandiću! Prava vještina i umijeće vladanja. Veliki ste čovjek.
Gradonačelniku se mora priznati da mu je glumljenje radišnog tipa koji je popio svu seljačku mudrost i uz to, nekim čudom, i svu ostalu pamet svijeta zahvaljujući ranom ustajanju od rane mladosti i hodanjem po bistrećem hercegovačkom kamenu, vrlo uspješna formula skupljanja političkih poena. Neka, samo naprijed. Legitimno. Međutim, mi koji zaista nismo impresionirani tim upriličenjima bahatosti praćene ritualnim dodvoravanjem ipak moramo upitati kako bi to izgledale uspješne razvijene zemlje kad bi u njima bilo moguće da, recimo, Angela Merkel ili David Cameron hodaju uokolo te uporno vrijeđaju i ponižavaju svoje podređene. Drugim riječima, ovakvom Milanu Bandiću u ovakvom društvu, u kojem rijetko tko dovoljno cijeni samog sebe i svoju profesiju da bi javno branio svoj dignitet pred jednim politikantskim javnim bahaćenjem, zapravo predviđamo vrlo svijetlu političku budućnost. Ako možda osobno i ne postane premijer ili predsjednik, vrlo je vjerojatno da će ubuduće imati puno više utjecaja na jednu od te dvije pozicije.
Za kraj citirajmo Milana Bandića prilikom ručka ovaj ponedjeljak na Bundeku. Nakon pitanja novinarke TV Nove, Bandić je potpuno izgubio samokontrolu te je nekoliko minuta histerično, izbečenih očiju i napetih žila na vratu, prvo napadao novinarku, a onda i svoju zaposlenicu, Koraljku iz službe za informiranje: “I Koraljka još jednom, dobit ćeš otkaz. Ovo izgleda k’o ovce u šumi. Jel’ novinari ovdje trebaju sjediti i piti kavu ako hoće. Ako neće, nek’ idu tamo odakle su došli... A za pitanja, kad ja procijenim. Ako mi je ćeif odmah, ako mi je ćeif sutra, ako mi nije ćeif neće biti uopće. I naučite se jednom to.”
Dokazujući da ljude oko sebe, a posebno direktno podređene, tretira kao priglupe i nesposobne kmetove, Bandić je dobivao frenetične aplauze praćene usklicima radosti okupljenih obožavatelja.
Za to vrijeme, Koraljka je šutjela, treptala i klimala glavom.
Moderatori, obrisali ste čitav thread u kojem ni jedan komentar nije bio uvredljiv. Čemu onda mogućnost komentiranja?