Najmanje dva puta tjedno iz rodnog Markuševca na probe odlazi u devet kilometara udaljenu katedralu.
Jer kad se pripremaju za nastup, ti se odlasci intenziviraju. Pjevanje u Zagrebačkom katedralnom mješovitom zboru Stjepanu Mučnjaku je način života. Toj aktivnosti posvećuje velik dio slobodnog vremena, i tako već trideset i dvije godine.
“Fektali” dane bolovanja
– U zboru sam od njegova osnutka 1985. godine i član sam s najviše staža – ističe Stjepan Mučnjak, kojeg posljednjih 27 godina na probe prati i supruga Ana. Otkako je u mirovini, napominje, vrijeme mu je lakše organizirati. No dok je radio nebrojeno se puta s kolegama mijenjao za smjenu kako bi stigao na probu.
– Znali smo “fektati” i nekoliko dana bolovanja kad bismo išli na natjecanja, pa bismo te dane naknadno odrađivali – - prisjeća se Stjepan Mučnjak. Nema crkve u Zagrebu u kojoj nije pjevao, a prošao je cijeli svijet sa zborom koji je osnovao dr. Vladimir Babuš. Njega je prije nekoliko godina zamijenio mladi dirigent Matija Škvorc. Zbor svake nedjelje pjeva na misi u 11.30 uz pratnju orguljašice Hvalimire Bledšnajder. Iako sad ima četrdesetak članova, a u posljednje vrijeme zbor se pomlađuje dolaskom novih, mladih pjevača, supružnici Mučnjak jedni su od rijetkih koji i dalje neumorno pjevaju od samog početka. On je tenor, ona alt.
– Nastupali smo u Italiji, Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Finskoj, bili smo i devet dana u Izraelu, gdje smo osvojili treće mjesto na međunarodnom natjecanju crkvenih zborova – prisjeća se Stjepan Mučnjak. Stjepan i Ana Mučnjak u zboru su proslavili i zlatni pir. Prije dvije godine ponovno ih je oženio rektor katedrale mr. Josip Kuhtić. No nisu jedini par koji pjeva u zboru. Još pet-šest brakova, priča Stjepan Mučnjak, rezultat je pjevanja u katedrali.
Slavuji iz vešeraja
– Prije nego što sam došao u ovaj zbor, pjevao sam 15 godina u HSPD-u Prigorec. Da se ta dva djelovanja skupe, prikupio bih više staža nego na poslu – kaže Stjepan Mučnjak pokazujući zgradu pored katedrale u kojoj se pere rublje, a u kojoj su nekad vježbali.
– Zato su nas i prozvali slavujima iz vešeraja – kaže. Srećom, staru su zgradu zamijenili za novouređenu dvoranu, u kojoj je Stjepan Mučnjak taksativno posložio na stotine nota raznih pjesama i misa. Pune su ih ormari. No Stjepanu gotovo da i ne trebaju. Jer sve ih, kaže, ima u glavi.
Puno im blagoslova.