Pred njom su stajali svi koji bi se ogriješili o zakon – od sitnih kradljivaca i prevaranata do višestrukih ubojica i prvorazrednih kriminalaca.
Iako je stara gotovo stotinu godina, još uvijek radi gotovo besprijekorno. Kamera izrađena od mahagonija, stakla i metala, nazvana Görlitz po istoimenom gradiću na istoku Njemačke, u zagrebačku policiju stigla je četrdesetih godina prošlog stoljeća.
Zabranjeno retuširanje
Još od prije se u Hrvatskoj primjenjuje signaletička fotografija – standardizirana metoda fotografiranja kriminalaca koju je još krajem 19. stoljeća osmislio francuski policajac Alphonse Bertillon. Njegova zamisao bila je oblikovati sustav fotografiranja i izrade portretnih fotografija iz kojih će se moći iščitati identifikacijska obilježja fotografirane osobe.
Stoga je razradio posebna pravila i sredstva za izradu takvih fotografija, konstruiravši postolje, kameru i stolicu koja se mogla učvrstiti u dva položaja za snimanje iz profila i s lica. Snimalo se svaki put u istim uvjetima – u posebnoj prostoriji, uz umjetno svjetlo pod određenim kutom kako bi se izbjegle sjene, a kamera je kod svakog snimanja bila jednako udaljena od stolice na kojoj je sjedila osoba koja je bila fotografirana.
Pri razvijanju se fotografije nisu smjele retuširati. Ova standardizirana metoda bila je veliki korak naprijed jer se prije toga policija u svrhu identifikacije služila bilo kakvim fotografijama okrivljenika ili žrtava do kojih su mogli doći, a najčešće je bila riječ o obiteljskim fotografijama.
Pun ormar kriminalaca
Iako temeljna pravila koja je postavio Bertillon vrijede i danas, metoda je doživjela nekoliko izmjena pa se signaletička fotografija više ne sastoji od dvije, nego od tri snimke: desnog profila, snimke sprijeda i snimke lijevog poluprofila.
Te su se snimke u ta vremena spremale na stakalca i pohranjivale u ormare. Jedan takav ormar star sedamdesetak godina i danas se nalazi u Muzeju policije, a u njegovim ladicama označenim po godinama od 1945. do 1954. godine pohranjeno je oko 8300 stakalaca s fotografijama provalnika, džepara, skitnica, prevaranata...
Osnovni podaci o osobi, njezin opći osobni opis, posebne značajke (tetovaže, ožiljci, madeži), signaletičke fotografije i otisci prstiju sastavni su dijelovi osobnog kartona svake fotografirane osobe, koji su se danas iz opisanih ormara postupno preselili u policijske digitalne baze.
Elvis Sprečić, vi u Bosni na svom bosanskom govorite USLIKATI. Piši na hrvatskom,