Iako bi po mnogima svakodnevno trebala biti prisutna u našoj prehrani, pogotovo kod ‘ovisnika’ o rafiniranom bijelom šećeru – i mnogi je drže hitom kad su u pitanju zdravija prehrana i prevencija povišenog tlaka, dijabetesa ili pretilosti – stevija se na hrvatskom tržištu, a i u ostatku EU, zasad samo stidljivo pojavljuje u nekim proizvodima. Razlog tome je tzv. negativna EU lista biljnih vrsta koje Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) ne dopušta na tržištu, s obzirom na to da stevija kao „nova hrana“ u Europi još nije prošla registraciju da je sigurna. Prevedeno, uzgoj stevije nije zabranjen, kao što nije zabranjeno ni korištenje pročišćenih tvari, odnosno zaslađivača iz stevije poznatih pod nazivima steviol-glikozidi, steviozidi ili rebaudiozidi, niti su zabranjeni različiti prehrambeni proizvodi koji sadrže takve zaslađivače. Zabranjeno je tek korištenje cjelovite, prerađene i neprerađene biljke poput mljevenih listova ili zelenog praha, kakvi su se svojedobno prodavali i na našim tržnicama kao prirodna zamjena za šećer, a danas su oni ilegalni, iako ih u takvom prirodnom obliku narodi Južne Amerike koriste već stoljećima.
Samo prodaja kod kuće
Iz OPG-a Anto Jurić iz Velike Kosnice pokraj Zagreba, koji je u nas jedan od najvećih proizvođača presadnica stevije, kažu kako je Stevia rebaudiana južnoamerički grm, a u novije se vrijeme proširila svuda po svijetu. Pripada istoj porodici biljaka u kojoj su suncokret i cikorija (radič). Listovi stevije prirodno su sladilo bez kalorijske vrijednosti, 40 puta slađi od šećera, a ako je riječ o farmaceutskim pripravcima koji su toliko pročišćeni da sadrže barem 95 posto odabranih steviol-glikozida kakvi danas jedino mogu dobiti odobrenje za stavljanje na tržište, i 200 do 400 puta. Dok Europska unija nije zabranila prodaju usitnjenog lista, stevijom se u nas bavilo pet-šest obitelji, OPG-a, no posljednjih godina taj biznis počiva samo na presadnicama, kažu u OPG-u. Sve što proizvedu mogu tek prodati na kućnom pragu, ali od nje ne mogu raditi nijedan proizvod, čak ni kao “sol za kupke“, kako to rade u nekim EU zemljama. A interes je velik tako da im ne preostaje ništa drugo nego da je i dalje njeguju u svojim plastenicima i nadaju se kako će se priča o steviji riješiti i u njihovu korist, a ne samo kao prerađevina farmaceutskih kuća kojima je u interesu „bijela“ stevija.
– Za razliku od umjetnih sladila koja su čista kemija, stevija je prirodna, ne sadrži saharozu i glukozu i nema metabolički učinak, a daje okus. Jako je slatka i ne treba je puno. Alternativno je sladilo koje ćemo preporučiti oboljelima od dijabetesa kao i onima koji žele kontrolirati svoju težinu – kaže dijabetologinja prof. dr. Ivana Pavlić Renar iz Zavoda za endokrinologiju KBC-a.
Najviše u gaziranim pićima
Bez kalorija, glikemijskog indeksa, štetnih nuspojava poput umjetnih zaslađivača te otporna na visoke temperature, i do 200 Celzijevih stupnjeva, stevijom se sve više bave i domaća i strana prehrambena industrija. Najviše se koristi u slatkim i gaziranim napicima, žvakaćim gumama, jogurtima... Na našem se tržištu mogu naći Atlanticova Cocta Easy sa stevijom te Agrokorova Jana menta i stevija.
– Stevija je volumenom jako mala, a šećer čini i 50 posto volumena u čokoladi – kaže šef uprave Zvečeva Marin Pucar, ističući kako oni zasad u čokoladama sa stevijom nisu našli računicu. Kraš na tržištu ima mliječnu i tamnu Dorina čokoladu sa stevijom, a novitet su i mentol bomboni te 505 s crtom sa stevijom. U Dukatu pak tvrde da su s njome eksperimentirali, ali zasad nije prošla zbog gorkasta okusa.
Ima samo jedan problem. Stevija okusom vise podsjeca na umjetne zasladjivace, nego na secer.