Portal Motto donosi ispovijest Stephena Guisea...
'Tijekom odrastanja, bio sam dijete koje je radije igrao video-igrice 8 sati nego pisalo ijednu zadaću. Nisam imao tu 'američki san' radnu etiku i želju za uspjehom. Zašto nisam bio motiviran kao ostali?
Prije nekoliko godina, susreo sam se sa većim problemom nego što su domaće zadaće. Želio sam vježbati - znao sam da trebam - ali nisam se mogao pokrenuti. Sjetio sam se knjige koju sam nedavno pročitao o kreativnom rješavanju problema zvanom Thinkertoys, autora Michaela Michalka. Jedan od prijedloga zvao se 'lažna lica' gdje autor traži od čitatelja da uzme u obzir i potpuna suprotnost problema u kojem se nalaze kako bi proširili vidike i otvorili um prema novim mogućnostima.
Moj problem bio je što se nisam mogao natjerati da vježbam. Nisam se mogao suočiti čak ni sa 30 minuta vježbanja. Naposljetku sam, svojevoljno ili zbog očaja, ne sjećam se točno, odlučio testirati 'lažna lica'.
U redu, ovaj izazov je kao penjanje na Mount Everest, rekao sam si, što ako napravim suprotno? Napraviti jedan sklek?
Činilo se to kao gubitak vremena, jer napraviti samo jedan sklek zaista to i jest. Usprkos svemu, čak i sad kad nisam u najboljoj formi mogao bih napraviti više od jednog. Nakon nekoliko minuta borbe kako bih se pokrenuo i trenirao 30 minuta, zaključio sam kako bih mogao napraviti taj jedan sklek i gledati što će se dogoditi.
Krenuo sam... I vježbao 30 minuta.
Istraživao sam sve u vezi osobnog rasta 10 godina, a ovo me jednostavno zapanjilo. Nikada nisam prevladao svoj otpor, a sada je nešto tako trivijalno promijenilo sve.
Od tog dana nadalje, odlučio sam napraviti barem jedan sklek dnevno.'
Što se događa kada si postavljamo prevelike ciljeve? Prema studiji iz 2009. godine, našem mozgu trebaju manji koraci kako bi se prilagodio i kako bi stvorili nove navike.
Svi pričaju o tim malim koracima i njihova se moć ne smije podcijeniti. Sklekovi koje je Stephen radio promijenili su njegov mozak, postali su njegova mini-navika i s vremenom postali dio veće, polu-automatske zdrave navike.
Stremiti ka cilju koji je veći od naših sposobnosti zapravo je problem na nesvjesnom nivou jer se borimo protiv onog čega trenutno živimo. Poduzimati sitne ali konzistentne korake pravi je put u promjeni navike, našeg nesvjesnog i našeg života.
hž vozni red