On je Vedi Zarifgil, 30-godišnji kršćanin iz Turske, a ona je Jasminka Osmić, 27-godišnja muslimanka iz Hrvatske. Zajedno, to dvoje mladih ljudi čine skladan i nasmijan bračni par koji će bez imalo muke razbiti svaku predrasudu. Jer, ako je ljubav prava, kažu, tada je ne mogu srušiti ni drukčija vjera, ni drukčija nacija. Ako je površna, tada će je otpuhati i nečiji prijeki pogled. A ako bi u budućnosti takvi pogledi i sijevnuli negdje u njihovoj blizini, Jasminka i Vedi sigurno ih ne bi primijetili.
Po svom svjetonazoru i ne skučenom pogledu na život, oni vjeruju u jednog Boga, ma kako da se zvao, u sve ljude, ma kakva da im je boja kože, i u jednako pravo na život, ma gdje da se odvijao.
– Da li slaviti Bajram ili Božić?! Pa u čemu je problem?! – raspoloženo pita Jasminka. – Slavimo jednog Boga dva puta u godini. To znači više slavlja, više druženja, više čestitanja, ali i više darova!
Navikli na običaje
Mladi par koji se upoznao prije tri godine na Filozofskom fakultetu, kada je napredna studentica turkologije odlučila pomoći mladom Turčinu da svlada hrvatski jezik, svoju je ljubav okrunio brakom prije dvije godine. Kulturološka i vjerska razlika uopće ih nije brinula.
– Ja sam kao muslimanka odrasla među većinskim kršćanskim stanovništvom, a Vedi je kao kršćanin u turskoj Antakiji odrastao među većinskim muslimanskim stanovništvom. Dakle, oboje smo navikli na vjerske običaje onog drugog, i ništa nam nije bilo strano. Koliko sam puta ja proslavljala Božić i druge kršćanske blagdane sa svojim prijateljima, isto je toliko Bajrama i ostalih muslimanskih blagdana Vedi proslavio sa svojim muslimanskim prijateljima. Osim toga, ja sam kao studentica turkologije i prije nego što sam upoznala Vedija znala turski jezik i kroz česta putovanja u Tursku stekla savršen pogled na tursku kulturu i mentalitet – objašnjava Jasminka.
Iako se dvoje zaljubljenih nije opterećivalo vjerskom različitošću, za obitelji u Zagrebu i Antakiji najava njihova vjenčanja izazvala je buru emocija.
– Iako moji roditelji nikada prije nisu obraćali pažnju na nečiju vjeru, kada sam im rekla da se udajem za turskog kršćanina ostali su zapanjeni. Naprosto nisu mogli vjerovati da sam od toliko broja muslimana u Turskoj pronašla kršćanina kojih ima jedva par posto. Mene je to zabavljalo, pa sam komentirala: – Eto peha! No, kada su moji bolje upoznali Vedija, shvatili su zašto je baš on taj u kojeg sam se zaljubila.
Nakon što se utišala nad Zagrebom, dodaje raspoloženo Vedi, bura je okrenula prema Antakiji.
– Otputovao sam doma da svojima prenesem radosnu vijest o vjenčanju, a ispalo je da sam ih gotovo ubio. Mama u prvi mah uopće nije htjela čuti što joj govorim, a kada se malo smirila počela me preklinjati da ostanem u Turskoj i razmislim o braku s kršćankom. Mojima je brak s muslimankom bio šok zato što na području cijele Antakije, gdje živi 1,5 milijuna stanovnika, živi pet tisuća kršćana, a u samom gradu Antakijim od 350 tisuća stanovnika, njih tek 800 su kršćani. Vjerujem da im je prvo palo na pamet – "ajme još jedan kršćanin manje" – smije se Vedi i priznaje: – Iskreno, ni sam nisam mislio da bih se jednog dana mogao oženiti bilo kojom ženom koja nije kršćanka. No, kada sam upoznao Jasminku, istog časa sam znao da sam našao ženu svog života. Slično je bilo i s mojim roditeljima. Nakon što je Jasminka doputovala u Antakiju i provela neko vrijeme s mojima, mama me pozvala u stranu i rekla: – Slušaj sine, ako se ne oženiš njome, ja ću te prisiliti da to učiniš. Ona je prekrasna i draga žena.
Zajedno na polnoćki
Nakon što su svojom ljubavlju uspjeli razoružati naoružane roditelje u obje države, pred mladim je bračnim parom, uslijedio pravi test života. Zajednički život pod istim krovom i s različitim vjerskim temeljima. No, Jasminka i Vedi, opet su dokazali da su jači od predrasuda.
– Kod nas kršćana kažu da je Bog ljubav – objašnjava Vedi. – Moje je uvjerenje da Bog nikada ne bi blagoslovio srećom moj brak s kršćankom ako bih se oženio njome samo zato što je kršćanka. Nažalost, mi živimo u konzervativnom i slijepom društvu koje se na sve strane razmeće vjerom u Boga, a pritom ne sluša ono osnovno što im on poručuje. To je i razlog zbog kojeg naš brak nije okrunjen ni u crkvi, ni u džamiji jer te institucije ne priznaju naš brak kao takav. No, mi oboje znamo da je naša ljubav itekako blagoslovljena i kod Boga i kod Alaha.
I upravo zbog svojih snažnih uvjerenja, ovo dvoje mladih ljudi s radošću dočekuje blagdane, ma s čije strane da dolaze.
U njihovom zagrebačkom domu, okićena jela i blagdanski ugođaj spremni su i za ovaj Božić.
– Tako je kod nas – smije se Jasminka. – Uvijek se nešto slavi i uvijek je svečano. Ovaj ćemo Božić, baš kao i protekle dvije godine, dočekati s prijateljima na polnoćki, a sutradan ćemo ručati s mojom obitelji. Čim završi polnoćka, Vedi i ja zovemo Tursku kako bismo čestitali Božić njegovim roditeljima, a potom Vedi obvezno nazove sve svoje turske prijatelje i također im čestita. Na Badnjak ćemo tradicionalno jesti ribu, a na Božić će moja mama prirediti pravi božićni ručak i brdo kolača, kako Vedi ne bi osjetio da je daleko od svoje obitelji i kako bi imao Božić kao i kod kuće u Turskoj.
Za Bajram pak, dodaje, ništa manje slavlja i kolača.
– Moja mama priprema najbolju baklavu na svijetu – smije se Jasminka. – Ujutro čim ustanemo Vedi obvezno nazove moje roditelje i prvi im čestita Bajram, potom nazove i prijatelje u Turskoj i također im čestita. Isto tako, još nije prošao Božić da njegova obitelj nije nazvala iz Turske i čestitala meni i mojima Bajram. Uglavnom, nakon jutarnje molitve u džamiji, obvezno odlazimo mojim roditeljima na svečani ručak, koji počinje tradicionalnim jelima i brdom kolača, a koji završava kasno u noć jer se uvijek dobro zabavimo.
More blagdana
U moru blagdana s ove i s one strane, kako kroz smijeh kažu mladi supruzi, ne pati ama baš nitko osim njihovih sitih trbuha. S druge strane, upravo im je more tih blagdana, u vremenu u kojem se od njezinog posla prevoditeljice i njegovog posvećenog trgovini, rijetko nađe trenutak za obitelj, donijelo više mogućnosti za druženje i komuniciranje s obje obitelji.
jumfer govoriti govoriti i ništa ne reći -.- već viđeno - rimokatolik -si čuo za to nisi napisao ,, ok,,,