Desetljećima već Zagreb i Zagrepčani vole svoju rijeku. Deklarativno i prilično. Ljubav je to po navici, pojačana tek interesom za većih vodostaja...
Sve ostalo vrijeme ogromni prostor uz Savu zapušten propada. A Zagreb na Savi mantra je koju uporno ponavljaju iz godine u godinu tek i jedino političari svih stranaka. Uz ponekog trkača ili šetača, ponekad i veslača, većina Zagrepčana ne dođe ni do nasipa... A i zašto bi? Nema ničeg osim nasukanih brodova-kafića, poneke ruševine i smeća...
Uvijek, ali baš uvijek kad se spomene projekt “Zagreba na Savi” dođe kriza ili nešto drugo što je dovoljno opravdanje da i dalje bježimo od Save... Volimo mi Savu, ali kad baš tako nezgodno prolazi...
Da je barem negdje drugdje... Negdje tamo gdje prostor uz nju znaju iskoristiti.
>>Kad pritisne teret koji ne može nikud nego preko Jelačićeva trga
A otkud tri milijarde eura za hidrocentrale i ogromno umjetno jezero? Plus još pokoja milijarda za rušenje nasipa i uređenje priobalja? Pa za deset godina USKOK i korupcijske afere?