I oni su dio svakodnevice – postojani i uporni, dok prolazniku potiho nude odjeću, kišobrane, cigarete i svakojake sitnice koje bi, nadaju se, mogle nekome zatrebati. Sve po nekoliko kuna.
Prodavači su bez fiskalnih blagajni, ponudu izmjenjuju iz dana u dan vješto je skrivajući u torbama ili po vrećicama u slučaju da moraju pobjeći od redara ili policije. Čak i onda kad pred policijom pobjegnu s Dolca, oko kojeg čekaju na kupce, na ista se mjesta ponovno vrate. Jednima su šverceri, drugima preprodavači, trećima već uobičajena slika grada. Ipak, nisu li oni puno više od toga? Nisu li odraz našeg društva?
>>Od zapuštenog bloka do Europskog trga
