Manjak vrtićkih kapaciteta samo je jedan od razloga zbog kojih će roditelji okupljeni u inicijativu “Vrtić za sve” iduće subote prosvjedovati na Trgu bana Jelačića. Poslali su i otvoreno pismo gradskim vlastima i uredu premijerke Jadranke Kosor. Kako je živjeti u naselju koje su nazivali “naseljem za mlade roditelje”, a u kojemu nema nikakvih sadržaja, vrtića ni škole, najbolje znaju stanovnici Vrbana III.
Očekivali kvalitetan život
Naselje koje su nazivali suvremenim zadaje glavobolje svojim stanovnicima, mahom mladim roditeljima koje muči to što nema obećanih vrtića i škole. Dosad nisu pomogle ni peticije koje su pisali.
Kako nam je kazao Mario Plazibat, koji sljedeće godine treba svoju kćer upisati u školu, od prijatelja je dobio informaciju da se djeca s Vrbana III. u susjednim naseljima odvajaju u posebne razrede kako bi ih se u slučaju da se škola u njihovu naselju ipak izgradi bezbolnije moglo izdvojiti iz poznate okoline.
S njim brigu dijeli i Siniša Lončar koji je prije četiri godine kupio stan u Vrbanima III. očekujući znatno kvalitetniji život, a ne naselje u kojemu između niza zgrada oči bode prazna livada na kojoj su trebali biti svi najavljeni i obećani sadržaji.
– Svi su nas prevarili. Kvart je zamišljen posve drukčije, što je i vidljivo iz prvotnih nacrta. Prije sam stanovao na Jarunu, 500 metara dalje. Ovamo sam se doselio isključivo zato što su nam obećali da će biti i škole i vrtića. Ono što bih sada volio poručiti odgovornima zasigurno nije za novine – rekao nam je razočarani Lončar, otac dvoje djece.
– Razmišljao sam o tome da odemo odavde, no nisam našao ništa pametno. Još uvijek se nadam da će se nešto učiniti – rezigniran je bio Lončar.
Kako nam je ispričao, svaki dan strepi hoće li mu se kći vratiti kući živa i zdrava jer do škole mora prijeći niz velikih prometnica.
Velika pogreška
Najveći je paradoks što je Lončar do prije četiri godine živio u neposrednoj blizini osnovne škole te dodaje da je kupnja stana u Vrbanima bila velika pogreška. Stan u “naselju za mlade roditelje” kupila je i Sunčica Jungwirth, rođena Osječanka.
– Apsolutno stoji tvrdnja da su se ljudi doselili ovamo isključivo kako bi mogli djecu upisati u školu i vrtić. Meni su djeca na prvom mjestu, no Grad i investitori na to drukčije gledaju – žalosna je bila S. Jungwirth koja se svakog dana mora brinuti za smještaj svoje djece.
Strašno je kad čovjek vidi da su se zgrade prije stotinu godina gradile tako da traju,ovo kaj se danas radi je vjerojatno na razini kmetovskih koliba... Radije kupujem stan u secesijskoj zgradi i uz minimalne adaptacije i preinake dobijem još 50 godina neg novi stan i karcinom na želucu od uzrujavanja...