Zagreb mu je oduvijek bio inspiracija.
Oslikao je barem stotinu raznih kutaka grada. I sve ih je obišao. Omiljene kadrove Toni Antun Žemljić snimio je prvo fotoaparatom. A potom ih je u svome stilu, u kojemu koristi pretežno žive boje, stavio i na platno. Pa su tako Kaptol, Jelačić-plac, Dolac, Zrinjevac, remetska crkva i HNK “oživjeli” u duginim bojama.
Od Čakovca do Novalje
Najradije ipak slika Gračane, naselje u kojemu je proveo velik dio svoga života, a sada je ovaj samouki slikar odlučio svoja djela predstaviti u café galeriji “Čuki” na Lašćinskoj cesti 12 u sklopu izložbe “Iz Čakovca preko Motovuna do Zagreba i Novalje”.
– Najčešće slikam dijelove grada kojima se volim šetati sa suprugom Ljerkom. Vidite, ovdje iza kipa bana Jelačića rado popijemo kavu, a vikendom volimo obići i tržnicu Dolac – kaže Toni Žemljić, koji je izložbu posvetio 50-godišnjem zajedništvu sa suprugom, koju odmilja zove Lela.
Ovjekovječio je Žemljić i svaki grad u kojemu je živio i uz koji je emocionalno vezan. Rođen je, naime, u Čakovcu, a od šeste do 15. godine živio je u Motovunu, dok je 1956. došao na školovanje u Zagreb, u kojemu je ostao do danas. Kao grafički inženjer u “Vjesniku” je radio punih 20 godina, a slikati je počeo tek odlaskom u mirovinu. U isto je vrijeme počeo i Domovinski rat, što je Žemljiću bio dodatni poticaj za slikanje.
– Više od deset godina bio sam i tajnik Lovačkog društva “Sljeme” Gračani, pa sam također sudjelovao u organizaciji obrane tog kraja kad je rat počinjao. A slikanje mi je služilo kao ispušni ventil. I tako od devedesetih do danas – govori Toni Žemljić, koji je, da bi se usavršio u tehnici, polazio i tečajeve na Pučkom otvorenom učilištu. Uz taj se hobi u kasnijim godinama i oporavljao nakon pet ugrađenih stentova. S vremenom je uredio i šupu u voćnjaku, koju je pretvorio u svojevrsni atelijer u kojemu provodi većinu vremena. A bez slikanja ne može ni na odmoru. U kućici u Novalji povuče se u atelijer nakon što obavi sve što je potrebno da udovolji svojih petero unučadi. I obveznog plivanja. Ovaj je 74-godišnjak, naime, i dalje fizički itekako aktivan.
Još rado "baci" partiju
Najstariji je i član SOKAZ-a, udruge stolnotenisača rekreativaca Zagreba, a još zna “baciti” partiju s prijateljima. Aktivan je i u slikarskoj sekciji hrvatsko-švedskog društva, ali i u “Grupi 69”, u kojoj djeluju slikari amateri, s kojom je izlagao i u Rimu. Dosad je imao osam samostalnih i više od 120 skupnih izložbi. A trenutačna u Lašćinskoj ondje će, kaže autor, ostati barem do kraja godine.
