Do besmisla dovedena i stvorena situacija u prvom je redu rezultat rata u kojem samo formalno postoji izazivač, jer je svoju početnu poziciju, pa i način i oblik akcije, u potpunosti primjerio u nas uobičajenoj praksi, čitanju i "čitanju" zakona, propisa, planova, odluka, funkcioniranja državnih i gradskih službi.

Reakcija je, nažalost, odmah bila najava i provođenje rata i jednako tako karikirano argumentiranim čistunstvom, što je dovelo do neuvjerljivosti često vrlo ozbiljnih i pravih argumenata. Argumenata koji su mogli i trebali biti podloga za konstruktivni dijalog, do kojeg nije nikad došlo. Velika je šteta što nije iskorišten ogroman adrenalinski potencijal "izazivača" za toliko očekivani i željeni početak vitalizacije povijesne jezgre i "brandiranja" zagrebačkog identiteta.

Nastala je situacija u kojoj očito ima pobjednika, možda i nije riječ o Pirovoj pobjedi, ali ožiljak koji će neminovno ostati osjetit će svaki budući napor da se ovaj grad izvuče iz letargije i da gradnjom na bazi izuzetno vrijednog povijesnog nasljeđa stvori čitljiv vlastiti identitet u okviru srednjoeuropske kulture prostora.

Sudjelovao sam na danas prohibiranom natječaju, upravo iz uvjerenja da takvi projekti mogu biti osnova za očekivani razvoj. Nisam rušio Vidrićevu kuću i nisam dirao Varšavsku ulicu, no to nije razlog mog žalovanja, već izostanak dijaloga kao osnove svake plodonosne akcije u "burgovskoj cjelini" zagrebačke gradske jezgre.