Razgovarali smo prije tri godine kada sam prošli put bio u Zagrebu. Mogli ste to jednostavno prepisati. Ionako uvijek pričam jedno te isto - dočekao nas je s tipičnim engleskim smislom za humor sir Neville Marriner, jedan od svjetski najistaknutijih britanskih dirigenata i osnivač slavne Academy of Saint Martin-in-the Fields. On je, pak, bio u istoj, očito omiljenoj, prugastoj košulji i s istom torbom, primijetit će i modno onesviještena osoba.
Oduševljen Splitom
Sir Neville već desetak dana boravi u Zagrebu jer s Filharmonijom priređuje dva koncerta. Prošloga je petka s orkestrom otvorio sezonu u dvorani “Kornati” Hypo-centra, zamjenskom za Lisinski. Postojala je stanovita nada da večerašnji koncert održi u Lisinskom, ali opet su tu spasonosni “Kornati” premda će priznati da akustika nije pojam savršenstva.
Živahni dirigentski veteran (1924.) je za dvodnevne stanke od pokusa i koncerata skoknuo do Splita.
- Toliko sam malo znao o Hrvatskoj kao turističkoj zemlji. Davno sam bio nakratko na ljetovanju, ali to nije dovoljno. Split je prekrasan. Impresionirala me Dioklecijanova palača. Na povratku smo bili i na slapovima Krke koji su prelijepi. Ovu zemlju treba istražiti koliko je god moguće. Jednom sam bio i u Dubrovniku, ali samo četiri sata, što je također prekratko. Bili smo na odmoru u Konavlima kod naše engleske prijateljice, a tamo zaista rade dobro vino - entuzijastički priča.
Potvrdit će da Filharmonija ima puno novih mladih svirača i tu vidi velike perspektive.
- Koncertni majstor Orest Shourgot je sjajan violinist. Nije lako izaći iz orkestra kada vas kolege gledaju mikroskopom. S hornistom Radovanom Vlatkovićem sam nastupao nekoliko puta. On je nepogrešiv, najbolji. Već njegov stav kada se pojavi govori da će sve proći u najboljem redu i biti pravi muzički događaj.
Slavna Academy of Saint Martin-in-the-Fields, koju je osnovao, orkestar je promjenjiva sastava, od kvarteta do simfonijskog orkestra. Snimili su stotine ploča za ugledne tvrtke, a ove godine slavi pola stoljeća postojanja.
"Slučajna” Akademija
- Nastali smo slučajno. Članovi londonskih orkestara nalazili su se da bi svirali “iz gušta”. Nagovorili su nas na koncert u crkvi St. Martin. Prve snimke su oduševile. Prvo smo se htjeli nazvati Londonski gudači, ali u toj aleji prema Buckinghamskoj palači su razne akademije pa smo smislili to malo “komično” ime koje nikad ne zaboravite kada ga prvi put čujete.
Sir Neville će kazati da je mladim dirigentima danas teško, ali treba izdržati prvih deset godina. A o zemljaku Danielu Hardingu koji je bio s Concertgebouw orkestrom kaže:
- Odličan mladi dirigent. Igra sa mnom kriket, ali tu nije tako spretan - šali se.
