Samouki graditelj violina Krsto Pekić (68), kojega je od sigurne smrti nakon što je pao u inzulinsku komu spasio njegov pas Rex, uspješno se oporavlja u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica i izvan je životne opasnosti.

Nadareni graditelj violina iz zagrebačkog naselja Vrbani duguje svoj život mješancu Rexu, s kojim provodi umirovljeničke dane, a koji ga je na koncu spasio i od sigurne smrti lupajući o ključeve na ulaznim vratima čime je uzbunio susjede.

Pozvani su policija i vatrogasci koji su provalili u stan i u njemu zatekli gotovo beživotnog Pekića te ga prevezli u bolnicu.

- Ja jedem kosti, a moj Rex meso - znao je reći Krsto Pekić za svog kućnog ljubimca kojega obožava, prepričava prva susjeda graditelja violina Anamarija Šnajder. Otkriva i kako je sretno spašenom Pekiću u posjet došla i kći iz Londona, u kojem već trideset godina živi s majkom. Krsto je vrlo nadaren graditelj violina, a čak je uzeo i kredit kako bi mogao odlaziti na natjecanja violinista i tamo pokazati svoje umijeće izrade toga instrumenta, otkriva susjeda stradalog Pekića.

Osim violina, taj bivši radnik propale zagrebačke tvornice obuće Astra svima na Vrbanima rado popravlja cipele. A uz njega je uvijek Rex, pa tako i kobnog dana kada mu je spasio život, ističe Anamarija Šnajder.

I dok su susjedi na Vrbanima odahnuli nakon dobrih vijesti iz bolnice, psa heroja koji je spasio svom vlasniku život privremeno zbrinuti Pekićev prijatelj Marijan Haulović koji je obećao da će se o Rexu skrbiti kao da je njegov.

Inače stradali Krsto Pekić pronašao je svoga Rexa još kao malo štene kojega su ljudi bacili u odvod od kanalizacije, te mu je spasio život i sanirao teške ozljede - u prvom redu slomljenu nogu, te mu pružio utočište i hranu. Sada mu je Rex zahvalio na najbolji mogući način.